............imam potrebu da ovo napisem.............htjela sam vec neki dan...........al eto tek sad sam uspjela nac vremena..............i mozda sad nece biti bas isto kao da sam pisala neki dan.............. mozda nece biti ta inspiracija, da izrazim bas ono sto osjecam..............svejedno znam da je to nesto posebno u meni..............makar i neznala opisati to rijecima...............sjecam se Sarine recenice, i to jako dobro.............kao da je bilo jucer...............sjecam se kad je izgovorila tu prekrasnu recenicu................da vjeruje u ljubav, i to u ljubav na prvi pogled................iako se mozda nama koji smo to tada culi cinilo pomalo nemoguce da se tako nesto moze dogoditi, ona je ipak vjerovala...............i kako je samo lijepo tako nesto i osjetiti.................i neki dan sam bas sjedila za stolom sa svojom obitelji, i pricali smo bas nes slicno................i oni u to vjeruju................u taj prvi, ali vazan, znacajan pogled, koji odreduje sve ostalo, daljnje razvijanje situacije.................i pricali su kako je zaista rijetko, ali ipak se moze desitit, da dvoje ljudi prilikom prvog susreta osjete nesto, neku kemiju, neku privlacnost................to nesto posebno, sto u tom trenutku ni sami neznaju opisati, kao da se vec znaju od prije.................kao da su se prepoznali u gomili stranaca, nepoznatih ljudi..................i iako sam se divila toj Sarinoj recenici, i zeljela da joj se ostvari ta zelja, da sretne tu osobu i prepozna se s njom, u tom prvom pogledu.................taj dogadaj dogodio se meni.................meni, koja sam samo cula tu divnu recenicu, i ne mislila dalje razvijati nista dublje u tom pogledu, samo sam zeljela da se njoj ta zelja ostvari.................ja za sebe nisam ni ocekivala da ce mi se samo kratko vrijeme nakon sto sam cula tu njezinu recenicu to i dogoditi...................srela sam svog anšela na svom putu..................Bog ga je doveo u moj zivot, i u potpunosti ga promjenio...................vratio mi volju za zivotom, za radosti, za poletom.................i u tom prvom pogledu kao da sam ga prepoznala, u onoj masi ljudi...................znala sam da ima nes posebno u njemu, iako ga nisam nikad prije vidjela, niti ga poznavala....................ona njegova prisutnost sirila je neki poseban mir, toplinu..................a one prekrasne plave oci, kao da pored mene stoji anšeo....................i desila se ta ljubav na prvi pogled...................iako se to nekima cini glupo i jadno, ja sam zaista nesto osjetila, i dogodila se ljubav.................mozda je glupo reci zaljubila sam se u nekog koga ni ne poznajem dovoljno, ali sto god sam osjetila u njegovoj prisutnosti, kasnije se uspostavilo da je tako...................i da je dobar decko, i miran, i povucen, i volimo cak i iste stvari.....................i toliko sam molila Boga da mi posalje nekog takvom, a On je to i ucinio...................ali sad i nismo vise tako blizu, ne vidimo se vise tako cesto, i nekako nam se putevi razilaze.................no svejedno, ja nemogu sve to zaboraviti, i to me nosi dalje..................u nove pobjede, do nadam se skorog susreta....................i vjerujem da ce nam Bog ponovo spojiti puteve, i da ce ponovo ozivjeti ona tadasnja ljubav na prvi pogled...................
Post je objavljen 12.05.2009. u 20:01 sati.