U ljeto davne, na ovom blogu često spominjane, 1994. godine u Americi se igralo svjetsko nogometno prvenstvo. Niti dva mjeseca nakon Imole, brazilska je reprezentacija igrala finale prvenstva protiv fićfiričastih Talijana. Pucali su se penali, drama je bila totalno filmična i sigurno se svega dobro sjećate. Ili barem većina vas. Brazilske zvijezde bili su Bebeto, Romario i Dunga, a nama curama više se sviđao samozatajni, ali muževni Leonardo. Zvijezde talijanske reprezentacije bili su Roberto Baggio i njegov repić, a nama curama zanimljiviji je bio njegov prezimenjak Dino ili jedan drugi mladac - Paolo Maldini. Premotajmo 15 godina naprijed, na prošlu nedjelju kad sam upalila tv i naletjela na tekmu Juventus-Milan. Početak utakmice, rukovanja, kapetani razmjenjuju zastavice, a kapetan Milana nitko drugi nego Maldini. Puno stariji nego onog vrućeg i sjetnog ljeta '94., ali i dalje zgodan jer, kao što znamo, muškarci s godinama postaju privlačniji, a mi žene, neke ravno, a neke zaobilazno ali sve neminovno - nizbrdo :) Ali da se vratim na temu. Maldini još uvijek igra, čini se kao da je prošla čitava vječnost, ali eto, on je još tu. Slično kao i Rubens Barrichello. Blažičko je u nedjelju rekao da je Sebastian Vettel imao tek šest godina kad je Rubinjo počeo svoju F1 karijeru, ja sam išla u osnovnu školu i ni sama se ne mogu načuditi kako je to davno bilo. Rubens je u Formulu 1 stigao 1992., u sezoni u kojoj je svjetski prvak bio Nigel Mansell i nekoliko mjeseci nakon smrti Freddieja Mercuryja. Nevjerojatno. Prvih nekoliko godina bio je obilježen svojim prijateljstvom s Ayrtonom Sennom, a kad je došao u Ferrari kao momčadski kolega Michaelu Schumacheru, Barrichello je dobio pečat drugog vozača i pomoćne violine. Znamo da mu se ta uloga nije nimalo sviđala, pogotovo kako je vrijeme prolazilo, a stvari se nisu uopće mijenjale nego čak postajala i gore. Pretpostavljam da se dolaskom u Hondu, bez obzira na loše bolide, preporodio, a polako mu se počelo vraćati i narušeno (neograničeno) samopouzdanje. Zbog svega toga, kao i zbog činjenice da mi je Rubinjo, unatoč povremenim napadima verbalnih halucinacija (nešto slično Kovalainenu), uvijek bio nekako mio, ovih mu dana nikako ne bi bila u koži. Ne, ne vjerujem da je u Barceloni bilo namještanja rezultata unutar ekipe Brawn GP, ali vjerujem da Rubens misli da je i da će do kraja sezone i puhati i vrištati na hladno. Sve se u životu može preživjeti jednom, čovjek nekad ne može sam sebi vjerovati iz kakvih se životnih noćnih mora uspije iščupati i nastaviti dalje. Ako ste povrijeđeni ili poniženi, u cilju opstanka smislit ćete neku utjehu, opravdanje, nešto, bilo što, čime ćete sačuvati svoj ponos. Ali kad se ista ta stvar ponovi i drugi put… uf uf uf … Barrichello je nakon Barcelone bio ljut, vidjelo se to odmah na izrazu njegovog lica, a posebno kasnije u izjavama za medije: „If I get a whiff of team orders I will hang up my helmet on the spot. I'm very experienced and if that happens I won't follow any team orders any more. I'm making it clear now so everybody knows.“ Jadan Rubinjo. A tek se ponadao da bi u svojoj, vjerojatno posljednjoj F1 sezoni, mogao konačno doći do toliko željenog naslova! "It was not that long ago people were putting flowers on my grave and saying thank you very much for the job I'd done. But I'm here, very much alive and happy, and I'm going to make it work as I did a few years ago, but in a more friendly atmosphere." U Brawnu su se odmah opravdali, rekli su da je strategija tri zaustavljanja u boksu na kojoj su ostavili Barrichella zapravo trebala biti brža i problem je što je on na zadnjem setu guma bio pola sekunde do čak sekunde sporiji od planirane i očekivane brzine. Jednostavno je bio prespor. Nema teorije zavjere, nema podređenosti i nema Michaela Schumachera. Tako je kako je. A to je najteže prihvatiti.
No, sezona je duga i sve je još moguće. Ja mu svakako želim sreću jer povratničke priče poput njegove (i cijele ekipe Brawn, i naravno Buttona) uvijek imaju tu neku dozu životnog veselja i zadovoljštine. Lijepo je kad nekome nakon dugog razdoblja teškoća napokon krene na dobro. Lijepo je kad čovjek dobije nagradu za svoj trud. Ukratko, lijepo je kad je život pravedan. Nažalost, najčešće nije.
Post je objavljen 12.05.2009. u 18:29 sati.