Marketing
Drama Zemlja - Zrak - Zemlja
Arthur Duringrain
Za razliku od domaće mi Kroacije gdje se uz nekoliko kolumnista više fakat nema šta za čitati, tuten u Češkoj uživam u tri-četiri časopisa, od čega izuzetno cijenim dvotjednik Novy Prostor koji, bit će, izlazi uz potporu EU grantova, jerbo polovicu od cijene zadržavaju kolpoteri - obično beskućnici, nezaposleni, samohrane majke i ini ljudi od potrebe.
Iz broja u broj neobično me zabavlja vraški talentiran domaći esejist Jan Stern koji me nedavno baš dobrano nasmijao kratkim prikazom mentaliteta češkog nacionalnog bića.
Veli Jan da je između dva dokumentarca na TV-u odgledao i neki američki akcijski film, neka katastrofa u zraku, avion otimaju ili tako neki spektakl u kojem odmah zavrišti plavuša: "Bože, umrijet ćemo, umrijeeeet ćeeemoooo!!!!“, a mali se dječačič stišće majci uz grudi i kaže: "Mama, bojim se...“. Drhturava majka mu odgovara: "Ne boj se, micica, ja sam s tobom...“
Naravno, vrag ne zna za šalu pa već u sljedećem trenutku iz pozadine dopire očajnički krik: "Isuse, moj muž je dobio infarkt!!!“, na što priskače ćelavi muškarac i uz povik: "Ja sam liječnik!!!“, penkalom nesretniku probuši vrat i tako mu spasi život.
U to na scenu stupa muškarac željezne vilice.
"Svi se umirite i ostanite na svojim mjestima! Ja sam federalni agent Jeremy Parker! To što nam se događa nije slučajnost," nastavlja Parker, "ali ako me poslušate, možemo se spasiti!“
Na Parkerove riječi tamnoputi mladić s palestinskom maramom oko vrata sumnjivo stisne nešto što skriva u džepu...
Gleda daklem, naš Jan ovaj film i debelo razmišlja kako bi se u sličnoj situaciji ponijeli njegovi sunarodnjaci Česi.
Ovo što slijedi prevela sam danaske prije podne.
Dakle, avion s Česima se ruši.
Djevojka, s glasom prepunim neskrivene dosade: "Joooj, kad bi barem pali u vodu“...
Mladić s knjigom, diže pogled sa štiva: "S deset tisuća metara vam je to potpuno svejedno, na vodu padate isto kao i na beton“.
Starija dama: "Ali nadam se da bi nam vratili novce za kartu kad ne bismo stigli na odredište, zar ne?“.
Njen muž: "Za te ti novce kupe vijenac za grob“.
Starija dama: "Ma čekaj, Jiržina mi je pričala da su im u Grčkoj otkazali obilazak Akropole, a umjesto toga im htjeli podvaliti izlet na prvenstvo u kuglanju. Samo kaj je njen muž pravnik pa je toj ženskici iz agenture rekao: Tak to nejde, mila moja zlatice, jednostavno nam vratite novce ili se vidimo na Sudu," - pogleda s gnušanjem u muža - "ali tebi je to svejedno, zar ne?“.
Muž: "Ne brini, nećeš me još dugo podnositi“.
Djevojka: "Ja bih najradije da padnemo u Švedsku“.
Mladić s knjigom: "Zašto baš u Švedsku?“
Djevojka: "Pa ne znam, oduvijek mi se sviđala Švedska, ali nikada tamo nisam bila“.
Mladić se vraća štivu.
Pola minute vlada tišina.
Starija dama: "Daj odi barem pitaj stjuardesu kaj se događa, pa niš ne znamo...“
Muž: "Pusti me, da smo ostali prditi doma bar bi imali mira“.
Starija dama (pobjedonosno): "Daj ga samo pogledajte! Za koji tren bumo mrtvi, ali on mi još stigne predbacivati da sam ga malo odvukla do svijeta, da sam od njega htjela napraviti čovjeka!“
Muškarac srednjih godina: "Pa i mene bi to zanimalo – valjda će vratiti nekakve novce obiteljima pokojnika? Ili nekakvu odštetu?“
Starija dama: "Ma dajte, molim vas, oni imaju hordu pravnika, nitko od naših ne bu vidjel ni krunu! Buju si to oni već nekako srediti“.
Djevojka (radosno): "Već vidim drveće!“
Muškarac srednjih godina: "Trebali bi pasti malo izvan grada. Glavno ne na grad, jer će prvo spašavati ove na koje ćemo pasti. Nas automatski smatraju odpisanima. Tak, najbolje bi bilo pljusnuti pol kilometra od grada“.
Starija dama: "Fakat. To bi trebali reći pilotu.“ - Okreće se mužu. - "Daj mu odi to reć'“.
Muž: "Ma daj, molim te, pa taj je već davo iskočio s padobranom. Kao da bu se netko brinul za nas“.
Stariji gospodin: "Da, svatko sere na obične ljude“.
Mladić s knjigom (obraća se starijoj dami s ironijom): "Ne brinite se, mogućnost preživljavanja pada s deset tisuća metara je 0,1 posto“.
Muž: "Kvragu, pa mogli su nam barem servirati ručak!“ - Trenutak razmišlja, a onda tajnovito doda: "Sve mi se čini da je u onom frižiderčeku pivo“. - Otkopčava pojas i s elegancijom zvijeri dopuže do hladnjaka.
Starija dama: "Isuse i Marijo, sjedi sim i nikam se ne miči! Pa dajte ga pogledajte, o čem taj sad brine“.
Muž plijeni nekoliko izvoznih limenki Plzena i vraća se na svoje sjedalo. S iznenađenjem kaže ostalima: "Čovječe, pa stjuardesa se tam moli!“
Mladić s knjigom (zamišljeno): "Vjerojatno neka Poljakinja“...
***
Prostudiravši češku dramu na deset tisuća metara, duboko sam se zamislila nad vlastitim sunarodnjacima i uz mogućnost dobronamjernih korekcija iznosim sljedeći scenarij.
Pri utvrđivanju neminovne katastrofe, trećina putnika-Hrvata odmah bi iselila u inozemstvo.
Druga trećina bi se podijelila u dvije grupe.
Polovica druge grupe odjurila bi u cockpit preuzeti avion, a druga polovica bi povadila padobrane i počela ih dijeliti putnicima. Onda bi se posvađali. Polovica od polovice druge trećine tražila bi da primaoci padobrana prethodno predoče domovnicu, dok bi druga polovica inzistirala na univerzualnom pravu na padobran, bez obzira na naciju, boju kože i vjeroispovijest.
Za to vrijeme ona posljednja trećina ostala bi u sjedalima i poput Čeha komentirala dramatično događanje.
Starija gospođa: "Samo da padnemo na kršćansko tlo“.
Časna sestra do nje: "Katoličko“.
Gospođa: "Bilo bi strašno da nam pjeva hodža ili rabin...“.
Časna: "Ili neki pravoslavni bradonja, fuj!“ - Časnica pljucka tri puta iza sebe.
Gospodin na sjedalu iza časne: "Nije vam dosta što ste svojim pipcima premrežili cijelu državu, sad i pljujete na ljude!!! Klerofašisti !!!“
Gospođa do časne, uvrijeđeno: "Vrijeme vašeg jednoumlja je prošlo, crveni vraže!“
Mladić na 7C: "Moj je deda bio u ustašama“.
Djevojka do njega: "A moj u partizanima“.
Mladić: "Da se izmirimo???“
Gospodin na sjedalu iza časne: "Nećemo mirenje!!! Nema miješanja kostiju! Pomirba je kapitulacija!“
Djevojka: "Pa ja možda i bih... Čujem da je na Zrću najbolja pomirba...“ - Njih dvoje započinju vanbračni i nezaštićeni seks.
Žena srednjih godina koja sjedi do Crvenog Vraga: "Jebena država!!! Usrana vlada!!! Jednom u šest mjeseci odem na odmor, a država mi ne popravi motore pred let!!! Glavno da su se oni napljačkali dok umirovljenici po kantama traže suhoga kruha...“
Intelektualac: "Važno je da padnemo u Europu, mislim Uniju...“.
Muškarac s brkovima: "Zar sam se za ovo borio i PTS liječio???“
Njegova žena: "Ali Miljenko, pa ti nisi bio mobiliziran...“
Muškarac s brkovima: "Čkomi, kravo! Da nam zrakoplove ne voze kojekakvi dotepenci, sad bismo bili na sigurnom! E, Zagrebe, Zagrebe, kaj su ti napravili...“
I tako dalje u revijalnom tonu.
BTW, letim za deset dana na daleku Islandiju i već mi se leopard-tange tresu od straha. Nadam se da vam ne bum prepričavala islandski nacionalni duh u padajućem Boeingu pri spirituističko-nekromancijskim seansama...
Post je objavljen 12.05.2009. u 14:35 sati.