U nastavku možete pročitati kolumnu iz priloga Transport i logistika u dnevniku Business.hr od 11.05.2009:
Postalo je popularno dijeliti savjete poduzećima kako se ponašati u vrijeme krize ili kako ju jednostavno preživjeti. Možda ću izreći svetogrđe ako kažem da je ova kriza dobrodošla za naša poduzeća. Vjerojatno je dobra i na globalnom planu, ali ja se držim one „radim lokalno a mislim globalno“.
Zašto ja mislim da je ova kriza dobra?
Možda će se ipak neki složiti sa mnom ako objasnim zašto to mislim. Gledajući i slušajući sve te analize, prijedloge i preporuke, ne mogu se oteti dojmu da većina ovih teoretičara i praktičara zapravo govori zdravo razumske i logične stvari i pomalo mi to sliči na otkrivanje tople vode. Ali nije to kritika onima koji predlažu sve te mjere već je to kritika svima nama koji to i inače nismo radili.
Većina ljudi kada im kažem ovu tezu, malo nevoljko ju prihvaćaju, jer kako uopće kriza može biti dobra? Međutim kriza je tu ma što god mi mislili o njoj, i treba se u njoj što bolje snaći. Ako analiziramo jednu od mojih omiljenih biblijskih priča o sedam debelih i sedam mršavih krava, onda ćemo vidjeti da te mršave krave, odnosno nerodne godine (čitaj godine recesije) nisu niti dobre niti loše. One su jednostavno došle, one su tu. Ono što je dobro ili loše je način na koji smo se mi pripremili za njih.
Kako smanjiti zalihe u dva tjedna
Dobio sam nedavno jedan mail od direktora logistike u jednom našem poduzeću koji je između ostaloga zadužen i za zalihe svog poduzeća. Iako do sada (zadnjih 10 godina) on sam nije mogao utjecati na te zalihe, dobio je zadatak da u roku od dva tjedna napravi plan kako ih smanjiti za više od tri puta… Neki ljudi zaboravljaju da su se te zalihe „slagale“ deset ili više godina i da su one nastale zbog veće udobnosti i sigurnosti u prodaji. Puno je lakše graditi politiku prodaje znajući da na zalihi imate dovoljne količine robe, nego preuzeti odgovornost za troškove držanja tih zaliha. Ali nema dugoročne održivosti ako nema odgovornosti. U udžbenicima ekonomije stoji da je ekonomija znanost gospodarenja ograničenim resursima. Međutim, većina ljudi je zaboravila na riječ „ograničeni“ i ponašali su se kao da troškovi nisu bitni. Primjer prodaje uz konstantne visoke zalihe mi izgleda kao prodaja uz konstantno velike rabate. Oba slučaja su dugoročno neodrživa. Sada kada su troškovi postali bitni treba smanjiti zalihe koje su se taložile godinama, ali to ne ide tako lako….
Većina se poduzeća u ovoj recesiji suočava s prevelikim troškovima. Dva su glavna razloga što su troškovi preveliki. Prvi je taj što su prihodi pali, a troškovi su ostali isti i sada čine relativno veći udio. Drugi razlog je loše prognoziranje ili druge loše poslovne odluke koje su dovele do povećanja troškova (posebno zalihe) u vrijeme kada je recesija počela, a nisu se prepoznali njezini znakovi. U prvom slučaju se radi o povećanom udjelu fiksnih troškova, koji su posljedica većeg investiranja u vrijeme gospodarskog 'buma'. Ako su investicije išle u pravom smjeru, ta poduzeća neće imati problema na srednji i dugi rok i vjerojatno će ih banke rado pratiti da prevladaju trenutnu krizu. Međutim, u drugom slučaju, radi se o klasičnom zanemarivanju planiranja i analize, i većinom se poslovanje bazira na 'ad hoc' odlukama uvjetovanim trenutnim potrebama i problemima. Jasno je da je poduzećima iz druge skupine recesija iznenađenje i da misle da će se izvući iz krize trenutnim i kratkoročnim rješenjima, kao što su to činili i do sada. Međutim, čeka ih još jedno iznenađenje a to je da kratkoročna rješenja ne mogu pomoći u ovakvim situacijama.
Pozitivno je ako poduzeća shvate da konačno treba početi bolje planirati i analizirati poslovne procese i poslovne odluke donositi na osnovu analiza, te donositi proaktivne dugoročne mjere i procedure koje se zasnivaju na sistemskom razmišljanju. E, ako je to rezultat ove krize, onda je ona dobra.
Antonio Zrilić
www.logiko.hr
Post je objavljen 12.05.2009. u 08:17 sati.