Dojmljivo je vidjeti da prosvjed studenata Filozofskog faksa protiv školarina na redovno studiranje i dalje traje. Tri tjedna je stvarno impresivno vrijeme za jednu underground akciju, što znači ozbiljnu i kvalitetnu organizaciju. Iako ostvarenje njihova cilja nije izvjesno, u jednome su sigurno uspjeli. Uputili su poruku hrvatskoj javnosti, koja je sigurno ostavila traga.
Podržavam njihova nastojanja, otprilike iz istih razloga kao i Stipe Mesić. Ako sam ja imao pravo na besplatno studiranje, zašto ne bi i oni? Uostalom, kad se sjetim kakva je bila kvaliteta studiranja na pravnom faksu u moje vrijeme, pitam se tko bi uopće plaćao za tako što?
Podržavam njihove stavove i želje, ali ne bih im se pridružio.. Nekako nemam povjerenja u revolucije. Revolucije jedu svoju djecu, ali i kote raznorazne Dražene i Budiše.. Moja generacija nije bila sklona revolucijama i socijalnom buntu, u doba školovanja bile su devedesete i bilo je društveno neodgovorno podizati nekakve revolucije. Tada je valjalo preživjeti, i prilagoditi se. Evolucija, možda je bolja stvar nego revolucija, ali zato duže traje i nije ni približno tako medijski atraktivna. Ne znam, makar liberal i demokrat po izjašnjavanju, u dubini duše ja sam ipak konzervativac, revolucije jednostavno nisu moja šalica čaja...
Ali dobro je da se nešto događa, da se malo uzburka ova učmala močvara u koju je hrvatsko društvo utonulo, i dobro je da to komešanje izazivaju studenti, one generacije koje dolaze. Uza sva sranja koja se događaju, Hrvatska je postala društvo onih koji promatrajući sve te pizdarije samo nemoćno sliježu ramenima (autor ovih redaka nije isključen od toga). Premijer je nedavno smanjio plaću svima nama koji plaću primamo iz državnog proračuna. I nikom ništa. Dok se javne službe spremaju na štrajk, državni službenici uopće ne reagiraju. Donekle se slažem s tom odlukom, i ako je u općem interesu smanjenje moje plaće onda mi to neće teško pasti. Ali očekujem ravnomjeran raspored tereta recesije i na ostale segmente društva, zašto bi se samo nama koji primamo plaću iz proračuna smanjivala plaća?
Iako ova dugotrajnost studentskih prosvjeda i blokade nastave upućuje na visok stupanj odlučnosti studenata u postizanju svojih ciljeva, lako je upasti u zamku smisla vlastitog prosvjeda. Studenti bi trebali što prije poraditi na realizaciji svojih ciljeva, jer bi se u protivnom mogli u očima javnosti pretvoriti od boraca za pravo i jednakost u lijene lumpenproletere koji prosvjeduju jer im se ne da učiti za ispite. Nadam se da im se to neće dogoditi.
I naposlijetku, ovaj naslov mi je pao na pamet jer mi se u zadnje vrijeme kadgod se spomenu studentski prosvjedi u glavi vrti ona Haustorova stvar „Sejmeni“.
„U nama vrijeme se mijenja, i svi su opet spremni da se bore za san. U nama vrijeme se mijenja, sa barikada reči ćemo No passaran!.... Kad dođe vrijeme za to....“ I vrijeme je došlo, i lagano prolazi... Sejmeni su turski policajci, čuvari zatvora, naučio sam to od Meše Selimovića u „Derviš i smrt“. Srećom, ni po kojega od prosvjednika nisu došli nikakvi sejmeni, niti je itko donio lance za okivanje. Možda je to već znak da društvo u kojemu živimo ipak napreduje...
Post je objavljen 12.05.2009. u 00:17 sati.