Koliko živim u slobodi, neopterećenosti prolaznošću iluzije koja me okružuje, koliko sam slobodan od slušanja pritužbi svog ega, koliko sam slobodan od potrebe slušanja pohvala od okoline, koliko sam slobodan od igranja igre ˝Kralja teritorija˝ u koju me okolina želi uvući sa namjerom napajanja mojom životnom energijom. Koliko sam vezan na reagiranja okoline, koliko mi je bitno njihovo odobravanje, da li bi imao hrabrosti zaplesati na ulici, da li imam hrabrosti živjeti svojih 100%. Da li sam bistra rijeka koja zaobilazi sve prepreke i teče ka slobodi, ili sam ustajala bara puna žaba ? Zadnje 3 godine puno sam češće bio ustajala bara, nego bistra rijeka...
Sjećam se dječijeg entuzijazma prilikom odluke ˝Ja ću biti sretan !˝, kad sam sa 9-10 godina shvatio da jako rijetko viđam sretne ljude, sjećam se da me taj dječiji entuzijazam nosio kroz život, koji je nekako uvijek bio u meni, bez obzira koliko me trenutna situacija stiskala imao sam vjeru da me čeka radost.
Da duboko u srcu nosim tu nevinu radost koja mi donosi osmijeh na lice koji ponekad druge ljude nervira, a od kuda taj nevin osmijeh... iz svjesnosti da je sve ovo samo The Game
Ipak rijetki su bili trenutci kada mi je srce zračilo punom silinom tom nevinom radošću, bezuvjetnom ljubavlju, puno češće bilo je prekriveno oblacima sumnji, briga, želja, ljubomore, ljutnje. ...
Od povratka u Zg osjećam da me se 'riba' i nije mi baš predivno, prepoznajem neke stare obrazce, ali i nove koje se prije nisam usudio dotaknuti. Novi vjetar u jedra daje mi theta i ljubavi, kako mi se čini Šukra me dovela do ljubavi da prerastem stari usvojeni način razmišljanja i izgubim iluzije prema ljubavi kako sam ju do sada doživljavao.
Došlo je vrijeme da odbacim ljuske koje me sputavaju da živim svoju kreaciju.
Budi slobodan..........
Post je objavljen 11.05.2009. u 21:33 sati.