Marketing
Moje razmišljanje...
Zar nije prekrasno vidjeti ljudsku glavu kako visi sa zahrđale kuke?
Probodena ipod brade, osakaćena, trula. Iz očiju joj crvi vire - hrane se, koža se ljušti, raspada. Na podu ipod glave velika lokva krvi, a na njoj cijeli čopor štakora. Trče amo-tamo, cijuću, grizu se...
Iz usta na glavi izlazi enormni pauk, nogu po nogu izviruje na ožiljcima prekriveno lice. Zahrđala i tupa kuka se ljulja lijevo-desno, škripi, a glava se ljulja zajedno s kukom. U tihoj i tamnoj prostoriji jedini zvuk osim štakora i kuke proizvode kapljice krvi koje se cijede s glave, padaju na tlo, kap po kap, palagano...
Tako lijepi i smirujući zvuk, takav prekrasan smrad truleži, gotovo kao u raju, nalazim se zarobljen u 2 svijeta! U kojem od njih se nalazi moje mijesto? Možda je moje mijesto baš u toj prostoriji s glavom probodenom na kuku i ispunjenom smradom raspadajućeg ljudskog mesa, a možda je to predobro za mene, možda ne zaslužujem da se tu nalazim...
I tada vam dođe da se zapitate postoji li, zapravo je li uopće moguće zamisliti takvo što koje se ni u kozmičkom nezemaljskom i nematerijealnom svijetu nadnaravnog i nepojmljivog ljudskoj psihi ne može pojmiti, a tek u ovom zaostalom pradavnom i primitivnom materijalnom zemaljskom umu i ljudskoj psihi koja zazire od same pomisli ni na pola strašno i užasno kakvo se spominje u kozmičkom beskrajnom pojmu i svijesti. Ludilo koje bi moglo probujati na tu pomisao neću ni spominjati a tek da probamo pojmiti takvo što u naš primitivni zemaljski um?
Zato Vam i neću pokušati odgovoriti na ovo košmarno nadasve nadnaravno postavljeno pitanje, koje ne bi mogli razaznati ni jednim našim ćulima. Ali naravno u cijelom cjelcatom kozmosu moralo je postojati nešto dovoljno kiklopski veliko da pomuti našu ionako zbunjenu pamet u ovom mističnom i vrlo bizarnom razmišljanju. A da li se uopće i moglo nazvati razmišljanjem nakon ove spoznaje?
Održali smo dovoljno bistar um da o tome niti ne raspravljamo. Iako je ljudski um i mašta dovoljno složen da zamisli taj "entitet" jer drugaćije to nemogu opisati i neobjašnjivog podrijetla užasne nepojmljivo gadljive stvari koje i nakon eonima razdoblja neobjašnjivo mogu protresti ljudsku dušu, tijelo smijestiti u umobolnicu, a um doslovno smrskati užasnim tajnama, stvarima starijim od čovjećanstva i nečim što bi svačiji um poremetilo!
Ali bit nije u onoj odurnoj raspadajućoj glavi, već u onome što je tu glavu smjestilo tamo gdje je, u onome što se nalazi oko te glave, u onome što se nalazi oko nas, svuda oko nas, oduvjek, sada i zauvjek...
Post je objavljen 11.05.2009. u 20:47 sati.