Cijelo vrijeme svog studiranja u Opatiji bila sam simpatizer politike SDP-a što na lokalnoj, što na državnoj razini. Nakon diplome odlučila sam se službeno stranački opredijeliti.
Zašto simpatizer lokalne politike? Zbog gledanja kako funkcioniraju sposobni ljudi koji znaju što rade i gdje se rezultati vidljivi iz aviona. Naravno tu se radi i proračunu deset puta većem od našeg trenutnog, i skoro istom broju stanovništva. Rekli bismo, lako njima s tolikim novcem! Hoću samo naglasiti razliku između životnog standarda tu i tamo.
Nakon diplome vratila sam se nazad doma malo odmoriti od svega i lagano odlučiti što dalje. Došla sam u priliku uvidjeti lokalnu situaciju, koliko je loša i koji su razlozi tome. Lokalna politika bez strategije ravoja. Bez sposobnih ljudi i inovacija. Netransparentnost u radu, bez novih radnih mjesta, stečaji, otkazi, prazni poslovni prostori, puste zemlje, sve mi se nekako čini da se ovdje lagano spava zimski san, ili se ljudi pakiraju negdje….
Milijun informacija nezadovoljstva aktualnom vlasti, ali i nikakvih poteza javnosti da se to promijeni.
Preko svoje stranke došla sam u priliku kandidirati se za načelnicu. U samom startu šokirala sam mnoge oko sebe. Kao odakle mi sad to?! Jesam li luda petljati se u tako nešto?! Tu inače po pričama ljudi nema mjesta mladim, sposobnim i visokoobrazovanim ljudima, koji imaju želju svoju naučenu teoriju provesti u praksu, koji mogu i žele na svoju inicijativu nešto ostvariti. Bez ikakvih „vrhovnih vođa“ i čekanja njihovog zelenog svjetla.
Koliko sam shvatila tu je mjesto samo pojedincima bez teorije, bez ikakvog plana, koji kao da su ušli padobranom u labirint i sad se gube tražeći izlaz, ali ne žele priznati da su izgubljeni. To njihovo lutanje nas ne bi brinulo kad ne bi ostavljalo negativne posljedice na kompletnu općinu. Samo je žalosno što toga ljudi nisu svjesni. Možda budu jednog dana, samo se nadam da ne bude prekasno… napisala:Ivana Deskar