„Cora!“ –uzviknula je Mary Jane i potrčala ju je zagrliti.
„Netko me se napokon sjetio!“ –nasmiješeno će ona djevojka, snažno zagrlivši prijateljicu koja joj je odmah potrčala u susret.
„Cora?!“ –zbunjeni će Natasha.
„Čemu takav izaz lica?“ –zbunjeno će Cora.
„Promjenila sam se. Nisam očekivala da si to ti!“ –nasmiješila se.
„O, Bože! Skoro dvije godine te nisam vidjela.“ –zahihotala je Mary Jane. „Moraš mi sve ispričati! Trebam znati što si radila svo ovo vrijeme!“
„Naravno, ali uz kavu, ako je moguće?“ –pogledala je u Natashu.
„Zašto nebi bilo?“ –Natasha joj je namignula.
Williamova žena se udaljila od njih, odlazivši prema šanku i otvarajući stroj za kavu, a Mary Jane i Cora su sjele bliže prijateljici i nasmiješeno su gledale jedna u drugu. Bile su jako sretne što su se vidjele jer oboje su otišle svojim putem nakon završetka srednje škole, ali ostale su u kontaktu cijelo vrijeme.
„Kako si, Cora?“ –upitala je Mary Jane.
„Ne najbolje.“ –uzdahnula je. „Manekenska karijera jako umara!“
„Vidi se po tebi.“ –Natasha je stavila šalice kave na stolu, pa je sjela kraj njih.
„Zašto?“ –pogledala ju je.
„Smršavila si dosta.“ –dodala je Mary Jane.
„Zadnji put kad si otišla si imala veče cice i bila si taman, a sada si poput... kostura!“ –rekla je Natasha.
„Hvala!“ –Cora je odmahnula glavom.
„Ne mislim ništa loše, ali samo kažem činjenice.“ –nastavila je.
„Ah... Takav je život nas manekenki!“ –legnula je ramenima.
„I? Što radiš dalje, osim toga?“ –druga prijateljica je promjenila temu. „Što te dovodi ovdje nakon toliko vremena? Mailom si mi javila da ne znaš kad ćeš doći!“
„Evo... Odlučila sam si uzeti dva tjedana slobodnog!“ –nacerila se. „Zapravo... dečko me nagovorio i poveo je svojeg mlađeg brata sa sobom!“
„Dečko ti je jako pametan. Drago mi je što te nagovorio jer ćeš se sada moći odmarati!“ –uzvratila je Natasha.
Cora je klimnula glavom i nasmiješeno je pogledala u svoje dvije prijateljice koje nije vidjela skoro dvije godine i bila je jako sretna što je napokon sjedila s njima i ponovno komunicirala uz jutarnje duge kave. Mary Jane je bila, također, jako zadovoljna što se pojavio još jedan razlog zbog njene sreće. Nekoć su njih dvije bile nerazdvojive najbolje prijateljice, ali vrijeme se mjenja, obje su izabrale druge puteve koje će slijediti u budućnosti, ali nikada nisu prestajale razmišljati jedna o drugoj.
Mary Janin dan na poslu je prošao odlično jer nisu imali puno mušterija, pa je to značilo manje posla i zbog toga se više mogla družiti s dugogodišnjom prijateljicom.
Djevojka je pozdravila svoje prijatelje s posla, pa se uputila iz restorana zajedno s Corom pošto ju je ova zamolila da ju odbaci do hotela. Putem su se smijale, pričale, slušale glazbu i pjevale su. Iako je možda njihovo vrijeme za vrištanje najdražih riječi pjesama i ludovanje po ulicama završilo pošto su se približavale dvadesetoj godini, nije ih to bilo briga i upravo su se tako cijelo vrijeme zabavljalje i prisječivale se trenutaka kad su još bile zajedno i kad je bilo vrijeme srednje škole.
Nažalost, njihovo zabavljanje nije predugo trajalo pošto Cora nije spavala u hotelu izvan grada i onda su se morale pozdraviti, pa je svaka cura otišla svojim putem.
Putem do kuće, Mary Jane je veselo pjevušila pjesme koje su svirale na radiju i razmišljala kako joj je odlično dan počeo i nadala se da će i završiti pošto se još trebala pronaći s prijateljicom, popodne, kako bi zajedno otišle prošetati Oscara jer je vrijeme bilo ugodno, toplo, sunčano i predivno, pa su morale iskoristiti lijepe dane. U mislima joj se vrtio i Freddy te njihov propali poljubac, a na tu samu pomisao joj je srce ponovno zakucalo brzo, leptirići su joj je stvorili u trbuhu, a niti osmijeh nije nedostajao s lica. Počinjalo joj je biti stalo... možda čak i previše.
Kad je parkirala automobil ispred kuće, primjetila je Nigela, Deana, Williama i Victora kako igraju košarku ispred garaže i zastala ih je promatrati, nagnuvši se na auto. Nasmiješeno ih je gledala pošto se sjećala kako je nekada i među njima stajao njen otac, te je gađao u koš i krao mlađima loptu, a nitko ga nikada nije želio taknuti pošto je bio stariji od njih, pa su ga uvijek poštovali i popuštali mu iako bi se kasnije hvalio kako on najbolje od svih zna igrati.
Tata joj je užasno nedostajao jer je bio i otac i majka pošto su mamu izgubili kad su još bili premladi zbog teške bolesti, pa se nitko od njih nije pretjerano sjećao kako je izgledala, ali zbog toga su im služile fotografije na kojima su i oni bili kao klinci. Tata joj je bio jako dobar čovjek, nježan i drag, a možda je bio čak i predobar jer je uvijek riskirao život za sve oko sebe pošto je mislio kako je to njegova zadaća, ali zapravo nije shvaćao da je njegov zadatak čuvati svoj život i biti uz njih dok ne ostara zajedno.
Mary Jane je previše nedostajao otac, ali znala je kako ga ništa više ne može vratiti, pa je samo duboko uzdahnula i morala se naviknuti na to da njega više nema i da ga se može samo prisjetiti u mislima svako toliko jer je uz njega provela predivno djetinjstvo, dosta toga ju je naučio i uvijek joj je govorio kako mora biti hrabra čak i kad ne može to pokazati.
„Hej, sisterice!“ –viknuo je Dean. „Dobro si?“
„Naravno. Zašto?“ –uzvratila je približavajući im se.
„Sigurno? Zamišljena si mi...“
„Ma sve je u redu.“
„Odlično onda!“
„Gdje je Freddy?“
„Čuva Oscara cijeli dan. Ne želi se odvojiti od njega!“ –odgovorio je Nigel. „Bio bi mu dobar tata!“
„Pretjerujete, oke?“ –dobacila je ona pomalo ljutitim glasom.
„Chill out, Mary Jane!“ –nasmiješio se William. „Ne mislimo mi ništa loše! Samo želimo da nađeš muškarca.“
„Naći ću ga i bez vaše pomoći, u redu?!“ –odmahnula je glavom i prekrižila je ruke na prsa.
„U redu, u redu. Nećemo te više gnjaviti!“ –Victor ju je potapšao po ramenu. „Usput, ne moraš se brinuti za ručak. Dania ga radi!“
„Lijepo je čuti da se svako toliko netko drugi sjeti raditi ga!“ –nacerila se. „A i ovako i onako nebi uspjela jer imam obavezu!“
„Obavezu?“ –muško društvo je stalo sa košarkom i pogledali su zbunjeno u nju pošto nisu očekivali da bi se takvo što moglo desiti.
„Da, obavezu!“ –nasmiješila se djevojka. „Cora se vratila, pa ću provesti popodne s njom!“
„Vratila se?“ –začuđeno će Victor. „Možda bi...“
„Ima dečka!“
„Ok... Zaboravi!“
„Ništa. Vidimo se, dečki! Uživajte!“ –mahnula im je rukom.
Dečki su slegnuli ramenima, pozdravili su je i nastavili su s košarkom, a ona se nastavila penjati stepenicama, pa je otvorila vrata kuće i zakoračila je unutra i osjetila ugodan miris pašte s nekoliko vrsta sira. Ubrzala je korak i provirila je u kuhinju, pa je ugledal Daniu kako sjedi za stolom i čita novine, dok se iza nje kuha ručak na šporetu.
„Češće bi netko drugi mogao kuhati!“ –ušla je u kuhinju.
„Zapravo...“ –spustila je časopis i pogledala je u nju. „Dečki bi trebali početi s kuhanjem. Ništa ne rade po cijele dane kad nemaju posla!“
„Istina.“ –nasmiješila joj se. „Znaš tko je došao?“
„Tvoj... bivši?“ –dodala je.
„NE!“ –viknula je. „Hvala Bogu što nije!“
„Oprosti onda. Tko je došao?“
„Cora!“
„Nemoj zezati? Kako je ona?“
„Odlično je, ali došla je na dva tjedna na odmor jer se premorila.“
„Mogu misliti kad mora mjenjati pedeset vrsta odjeća na dan zbog glupe piste, novina i dizajnera!“
„Tako je! Gdje je Freddy?“
„Mislim da je u tvojoj sobi. Nisam sigurna, ali provjeri!“
„U redu. Hvala! Dolazim brzo!“
Dania je klimnula glavom, otvorila je novine i stranicu na koju je stala, pa je nastavila s čitanjem, a Mary Jane se penjala stepenicama na kat i polako je otvorila vrata sobe. Ugledala je Freddija, kraj dječjeg kreveta, kako polako ljuljuška Oscara i stavlja ga u krevet. Djevojka ga je gledala očarano i sretno, pa je razmislila o Nigeloim riječima i shvatila je da bi mu mogao biti dobar tata pošto mu je bilo stalo do njega i volio se družiti s njim, ali pomišljala je da bi to mogao biti preveliki pritisak za njega i da su njih dvoje samo prijatelji, pa da nema šanse da bi mu mogla učinti nešto slično. Odmahnula je glavom i polako je zatvorila vrata sobe.
„Hej...“ –okrenuo se iza sebe.
„Hej...“ –pogledala ga je nasmiješeno. „Kako...“
„Tiho... Spava!“ –prekinuo ju je.
„U redu.“ –snizila je ton glasa. „Hvala ti što si se brinuo za njega!“
„Znaš da mi nije problem. Uostalom, nisam se mogao odvojiti od njega i da sam htio!“
„Rekli su mi. Pravio je probleme?“
„Ne. Bio je odličan! Prošetali smo se u parku jer nam je bilo dosadno kod kuće. Obožavam provoditi vrijeme s njima!“
„Znaš... Bit' ćeš odličan tata!“
„Hvala.“ –nasmiješeno ju je pogledao. „I nisi prva koja mi to govori!“
„Predpostavljam!“ –uzvratila je.
„Ništa... Odradio sam svoj posao za danas, pa ću te pustiti da se odmoriš!“ –krenuo je prema vratima.
„U redu. Hvala ti još jednom!“ –rekla je.
Freddy se okrenuo prema njoj, uputio joj je slatki osmijeh zbog kojeg joj je srce zakucalo što je brže moglo i izašao je iz sobe zatvorivši vrata polako. Djevojka je duboko uzdahnula, nasmiješila se i pogledala je sina kako nježno spavao u krevetu. Podragala ga je i bila je jako zahvalna što ga je imala u životu pošto joj je davao veliku sreću, radost i nježnost, a nakon toga je skinula odjeću sa sebe, uzela je onu čistu i izašla je iz sobe kako bi se otišla istuširati.
Novo: DRHTAJ DUŠE
Post je objavljen 12.05.2009. u 00:00 sati.