Marketing
Pitam se, pitam se...
Ponekad se nakon velike promjene u zivotu cini da je oduvijek tako bilo. Na neki nacin ne sjecam se da moja kci nije oduvijek bila tu s nama. Ne znam tocno opisati... kao da je bila i prije nego sto se rodila. Uljepsala nam je i upotpunila zivot, donijela je brigu ali i veselje.
Ne mogu zamisliti da sam prolazila kroz godine i prije nego sto se ona rodila, koliko god to glupo zvucalo.
Za vrijeme skolovanja i kasnije u svojim 20-ima znala sam da jos ne zelim imati dijete, htjela sam obaviti sve sto je bilo na mojoj zamisljenoj listi. Nesto se ostvarilo, nesto je jos uvijek na listi, samo prebaceno u 30-e 
Odlucila sam da cu biti sretna bez obzira hocu li imati djecu.
Sada znam sto znaci voljeti to maleno bice toliko snazno da nista nije pretesko ako je za nju. A kad se sjetim samo kako me bilo strah poroda ne mogu sada shvatiti da sam se koncentrirala na imaginaran strah od boli, umjesto na dijete. Tako valjda mora biti!
Pitam se da li sam pogrijesila sto nisam ranije odlucila biti mama. Zamisljam kako sam vec mogla imati jedno teenagersko cudoviste 
Pitam se da li smo muz i ja ranije trebali postati roditelji. Zamisljam kako smo vec mogli imati poletarca koji se sprema za vrtic.
Lezali smo na krevetu dok je ona spavala izmedju nas. Nisam mogla izdrzati i pitala sam ga da li mu je zao sto nismo ranije dobili dijete. Pogledao me i rekao - ne. Ne, jer onda ne bismo imali nju!
Jednom recenicom uspio je odaslati sva moja nepotrebna razmisljanja i sumnje u vlastite odluke u vjetar!
Sve sto je bilo prije, moralo je biti. Rezultat je - velicanstven!
Post je objavljen 11.05.2009. u 13:24 sati.