Marketing
Ja sam sretna čovjećica, unatoč.
Dan kao san. Obično sam ranije. Nikoga na trajektu. Ljeto još nije počelo, mislim, kad ono malo po malo i nema više mjesta. Naoružam se knjigom i dnevnom novinom, ovaj put Seinfeld i Jutarnji.
Evo malo prizora sa trajekta.
Masu je poznatih. Dosadilo mi je skretati poglede nakon pozdravljana. Neda mi se razgovarati. Nedruželjubiva sam, iako se tako ne čini. Svaki razgovor ubrzo dosadi.
A onda dobra poznanica N. i njena prijateljica. Idu na neko savjetovanja kojeg N. organizira. Na čelu je nekog ureda. Izišla je iz stranke i stvari su se zakomplicirale. Više ništa ne ide glatko. Blagajna se zatvorila.
Ne vidimo se često, ali svojevremeno mi je pomagala progurati određenu ideju. Vrlo često se osjećam vezana ovom anonimnošću bloga jer ne mogu reći puno toga.
Radila sam iz čistog entuzijazma. Okupila oko te ideje veliki broj ljudi. Svi su radili bez kune nadoknade. Ima nas takvih. Čovjek ne bi vjerovao koliko je ljudi spremno napraviti dobro. Trajalo je dvije godine i onda je sve palo u vodu. Sramila sam se pred kolegama iz vana, koji su nas podržavali i htjeli na svaki način dati svoj prilog. I to moćan. Jedna američka organizacija koja je imala drugi interes, a taj je probiti se na naše tržište bila je spremna dati za izvršenje projekta nezamislive novce. Nikakva mučka. rekli su: Odlučili smo financirati projekte kroz koje možemo plasirati proizvod, a nećemo kao što je uobičajeno potplaćivati ljude koji bi nam to napravili, jer ljudi padnu u nemilost. Nestanu novci i stvar je gotova.
Sve smo učinili da to krene. Pouzdana firma sa poznatim proizvodima, švicarski pokrovitelji. Puno uloženog truda naših ljudi, N. se zauzela jer joj se svidjela ideja. Pripreme i određeni pokusi trajali su dvije godine. (ne treba zaboraviti da sam ja privatnik, a i neki drugi među nama i da smo sve to radili u naše slobodno vrijeme bez ikakve nadoknade). Imali smo i neke rezultate objavljene u stručnom časopisu. I onda ništa. Mučak.
Zašto, pitate se vi sa upitnikom u oba oka?
Druga firma je platila čovjeka na položaju. Drugi je program krenuo. Mi smo izvisili.
I to je bilo gadno. Ovakva kakva sam napisala sam članak u našem strukovnom listu. S jedne strane moj članak sa svim imenima koji su sudjelovali u priči. Jasno se moglo vidjeti o čemu se radi. Ali, na istoj strani izišao je napad na naš program i mene osobno. Pazite u istom broju jedan i drugi članak paralelno. Odgovor-reakcija obično slijedi u idućem broju časopisa, ali vraga. Ovaj put su se potegle veze i poznanstva, prosto rečeno mito i korupcija. Nisam mogla vjerovati da sam ja ta osoba o kojoj pišu u tom članku.
Odustala sam od svega. Ne zato jer me povrijedilo, nego jer sam shvatila da je uzaludno.
I evo N. me ponovo zove da pomognem (svojim radom, rekla sam, ..ako, jer... ne želim da me se igdje ističe, samo tihi rad i slično).
Kolebam. Previše mi je godina, obaveza, briga, ali malo onih sivih stanica što su još preostale me svrbe. Ideja joj je jako dobra. Ova je zemlja prelijepa. Dan je izmišljen.
Pogledajte ovu ljepotu. Pravo mjesto za vjenčanje mog sina.
Radi ovog sam se vratila iz Njemačke, ja odavno, a on nedavno.
Razmišljam o ideji i programu poznanice N.
-Pripremamo ga već sedam godina, kaže. -Moraš nam se pridružiti.
Post je objavljen 11.05.2009. u 10:28 sati.