Zeznuh se. Zvučalo je idealno. U praksi to baš i nije. Naime, radim s gomilom žena pred penziju. Mogu samo reći da moja teorija da su žene zle jedna prema drugoj kad je u pitanju posao se još jednom pokazala istinitom. I to bez ikakvog suvislog razloga. Jerbo, da skratim maksimalno štoriju, ja sam ta koja je razbila dosadašnju idilu. I nisam ničija rođakinja. I ne šapućem i ne tračam. Stoga predstavljam idealan materijal za nečije nesuvisle opaske izazvane nedostatkom..nečeg….Ne pričam s nikim o privatnom životu, pa ne znam što ih to pere, ali vjerojatno to ima neku medicinsku terminologiju jer ne vidim ikakvog razloga da mi netko nakon sada već dvoznamenkastog broja godina staža baca opaske ko curici koja je jučer maturirala, a koje nemaju ama baš nikakve veze s mozgom. Imala sam sreće, pa sam zadnjih pet godina staža natukla na poslovima u kojima su većinom prevladavali muškarci koji su se pokazali kao gotovo idealni suradnici. Nema šaputanja, podmetanja, nema zajedljivih komentara, nema pms faza…Ako ti ima što za reći, pozove te na stranu i kaže ti to u facu ili te kroz šalu podbode pred kolegama, ali mu to ne uzmeš za zlo jer i ti njemu spustiš prvom prilikom kad nešto ukaki. I nitko nikome nije prejako zamjerao jer smo se super kužili. Nekima od mojih muških suradnika,kao mom ex šefu Antiši, bih podigla spomenik jer je ljudina samo takva i šef kakvog bi svatko poželio…Ovdje vladaju zakulisne igrice šaputanja i neke zle tete koje se boje ugrožavanja njihovog teritorija ili mog eventualnog izlaska na vrijeme s posla dok se skroz ne uhodam. Obično je to popraćeno gledanjem na zidni sat i umjetnim smješkom. Sve u svemu, na prvu loptu, i nisam nešto profitirala kako mi se čini… Jednu s tankim živcima sam jučer zamolila da se upristoji prema meni jer mi je zadaća između ostalog, preuzeti i dio njenog posla i da mi je stalo do toga da lijepo surađujem sa svima jer ne volim pričice, šaputanja i optužbe bez osnova poput njene. Isto tako, rekla sam da sam uvijek izvrsno surađivala sa svima u dosadašnjim firmama i da kad zagusti da ću jednako kao i one, biti tamo i pomagati do kad to posao zahtijeva. Na to se smekšala i nasmijala ko da je progutala kuglicu solne kiseline jer valjda nije imala što reći. Vrijeme će pokazati. Obećano službeno prometalo me još uvijek nije zakačilo. Sve mi se čini, obećanje ludom radovanje.
Post je objavljen 10.05.2009. u 23:25 sati.