Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cmokalica

Marketing

Promjena-potrebna ili ne,vrijeme će pokazat...

Opet ja u nekim glupim mislima! Opet sama sebi postavljam neka pitanja,po neznam ni ja koji put!
Pokušavam od sebe napravit nešto,a i ne uspjevam pretjerano!
Baš sam puna mana! cry
Prečesto mi se obije o glavu moja pretjerana potreba za pričom.
Sa svakim pričam svašta,istina... Uvijek ono što mislim,iako znam da nisu sve osobe onakve kakvima ih ja vidim ili kakve bi ja htjela da one budu.
Pa tako,jaaaaaaaaaako često u afektu kažem nešto,što ne želim da se zna! Što se trudim sakrit... Sve nekako na kraju izblebečem. I nije mi uvijek jezik brži od pameti ( ako ju uopće imam ),ali... Zna se desit da se stvarno zaletim u neku priču kao muha bez glave,a kad sam već na pola,nema smisla da odustanem!
I... Tako,naravno,samo padam sama sebi u očima!
Šta ne mogu ja jednostavno neke stvari napisat,bez potrebe da razgovaram s nekim o tome?
Šta jednostavno ne mogu držat jezik za zubima?
Šta ne mogu sama sebi objasnit neke stvari?
Šta ne mogu izignorirat nečije deranje bez razloga?
Šta ne mogu postat imuna na komentare ljudi do kojih mi nije stalo?
Nemogu,ha? Ma baš sam tupsonka,stvarno jesam!
I onda,opet okrečem sve na drugu stranu....
Zbog koga ili čega da se mjenjam? Istina,neke promjene bi meni samoj dobro došle,ali... Ako bi se promjenila u svemu što bi htjela,to nebi bila ja. Bila bi glumica,možda bi drugima odgovarala,ali... Vodila bi borbu u sebi i sama sa sobom. Teško bi mi bilo,znam da bi. Tako je bilo i prošlo ljeto,pokušala sam se promjenit,pokušala sam ne pričat toliko,pokušala sam sama sa sobom razjasnit prije nego drugom kažem... Samo sam gore napravila,samo sam bila nesretnija,udaljila sam se od ljudi do kojih mi je stalo,izgubila neke odnose,koji su mi odgovarali... Jednostavno,nisam dobila ništa s tim. I ćemu se onda pokušavam promjenit? Tome da me ne nazivaju blebetalom,da ne govore o meni kako previše pričam? Uostalom,kome sam draga,draga sam ovakva,a drugima i da šutim nebi bila. I samo se bacam u neke depre,samo tražim neke promjene,a neznam ni sama iz kojeg razloga!
Uglavnom,to je jedna od stvari koja me jednostavno koči-blebetavost. No,sad ću probat. Probat ću bit tiša,malo manje buntovna,a opet vesela,kakva jesam. Nadam se da ću uspjet dobit ono što želim... To je da se malo smirim,da ne skaćem okolo,da nisam hiperaktiva i da ne skrečem nepotrebnu pažnju na sebe! Mislim da će bit teško,ali...
Sretno mi bilo!!!

Post je objavljen 10.05.2009. u 23:12 sati.