Marketing
Olujni susret Spasa...
A evo, vezano uz moje molitvene nakane za sljedeci tjedan, za koje sam molila jos i u Svetoj Zemlji 2006, i - konacno sljedeci tjedan znati cu definitivno rjesenje, par dijelova iz mog svetozemaljskog putopisa:
"Učinite sve što vam kaže
Odlazak u obližnju Kanu...Još jedna slika iz njihovog svakodnevnog života...Njihovo druženje s rodbinom, prijateljima, sudjelovanje u običajima svog naroda...Upućenost Isusa i Marije jedno na drugo, kao i svih nas na njih...Marija, posrednica svih milosti - od onih svakodnevnih, običnih, čisto ljudskih potreba - poput vina...Kakvo smo odmah i kupili u suvenirnici preko puta...Koji osjećaj - kupovati vino u Kani Galilejskoj! Unaprijed se veseleći prijateljima u Hrvatskoj koje ćemo njime ugodno iznenaditi i razveseliti. A u sakristiji sam platila i sv. misu, baš na ovom mjestu, za jednu posebnu i jako mi važnu nakanu!"
pa i na samom Galilejskom jezeru:
Malovjerni, zašto se toliko plašite?!
I kao da već sve doživljeno nije dovoljno, još unajmismo i brodić za plovidbu jezerom...Može li bit intenzivnijeg doživljaja?! Od usidrenih brodića, baš najljepši, starinski, od smeđeg drveta, bio je - naš! Dodatno se iznenadismo kapetanovom: "Dobro veče!" i razveselismo što govori hrvatski, sve dok nam nije objasnio da je to zapravo - srpski! Komentare i čuđenje zadržasmo za sebe...A ljubazni Srbin (kaže da je tu već desetak godina...) još nas je uputio kako grupe hodočasnika obično zaustave barku na sredini jezera, te čitaju karakteristične dijelove Evanđelja: o stišavanju oluje, Isusovom i Petrovom hodu po vodi; što i mi učinismo, zahvalni na uistinu dobrom prijedlogu...I uz šljapkanje valova, doživjesmo osjećaj smirenog mora i Kristove snage...Neki od mlađih hodočasnika u šali predložiše da i mi testiramo svoju vjeru hodom po površini jezera, ali - ipak bijasmo previše malovjerni (čak i za samo se okušati u toj "sportskoj disciplini"...)"
sto me sve mozda posebno i nadahnulo i za moju proslogodisnju pjesmu, koja toliko vjerno opisuje i moj zivotni put, samo neka mi doista bude kao i Petru:
(Mt 14,22-33)
Olujni susret Spasa
Nakon sto je umirio, izlijecio,
nahranio i otpustio uzburkano mnostvo,
i poslao apostole na drugu stranu,
ode potraziti svoji mir, svoje bostvo,
i duhovnu hranu,
u dubokom razgovoru s Ocem - nocnom,
toliko jednostavnom i tihom,
ali toliko - mocnom!
I onda se iz potpunog mira,
te visoke gore,
ponovo spusti nad
uzburkano more...
Secuci njime kao o
najmirnijoj pjescanoj plazi,
svojim koracima sijekuci valove,
cija silina za Njega ne vazi...
(i to o cetvtoj nocnoj strazi!)
Njegov Mir je veci
i od najzesceg i najopasnijeg vala,
ali dvanaestorica to jos
nisu znala!
I kad ga usred oluje,
iznad valova, ugledase - suha,
pomislise da vide - duha!
Ostadose bez daha,
i (jedno)glasno kriknuse od straha!
Ali On umiri
uplasene svoje,
hrabreci ih,
da se ne boje!
No, Petar ga ipak
odluci testirati,
svoj vlastiti zivot
riskirati,
zeleci Mu i sam prici,
po prijetecoj vodi...
A Isus mu samo
sigurnim glasom
rece: "Hodi!"
I kroz oluju,
i Petar doista polako krenu,
savladavajuci i strah,
i silinu njenu...
Gledajuci samo svoga Ucitelja,
Ribara i Pastira,
dostojanstvenog i prepunog snage
i uzvisenog Mira!
I unatoc oluji, svakoj logici,
i protivnom vjetru,
cudesno koracaju: Petar prema Isusu,
i Isusu prema Petru!
A ostali apostoli
u strahu i cudu,
gledaju ovu nocnu setnju,
velicanstvenu i ludu...
I dok se more prijeteci
ljulja i dize,
Ucitelj i ucenik
sve blize su, i blize...
Isusov hod - siguran i cvrsti,
dok Petru podrhtavaju
i ruke, i noge i svi prsti...
Sve manje i manje ih dijeli,
samo sto se nisu
dotakli i sreli!
Ali odjednom snazan vjetar
Petra skoro srusi,
i na kraju ga zahvati
i oluja u dusi!
Postane svjestan
citave drame,
opasnosti, oluje,
valova, tame...
I od straha
duhom potpuno klone,
odjednom shvativsi
da vec tone!
U podivljalom moru
se potapa i gubi...
U zadnji cas se sjetivisi
Onog tko ga ljubi!
Prema kome je zapravo
bio cudesno i krenuo,
sve dok ga vlastiti strah
nije poljuljao i skrenuo...
A vec Mu je bio
skoro na domak!
I glasno zavapi
ovaj nesretni momak!
U ocajno i snazno:
"Gospodine, spasi me!",
pretoci svu svoju muku,
isti tren osjetivsi
Isusovu sigurnu, spasiteljsku ruku!
Osjeti sigurnost i spas,
zacuje poznati,
blagi i prijekorni glas:
"Malovjerni, cemu sumnja i strah?!"
I utihnu oluja i vjetar u taj mah!
Dovoljno je Gospodina taci,
i tako se opet u sigurnoj
i mirnoj ladji naci...
Konacno shvatiti, povjerovati,
i nicice se pokloniti
Bozjemu Sinu,
uz kojega i najgore kusnje i opasnosti
u trenutku minu!
Uistinu!
9/10.08.2008.
Post je objavljen 10.05.2009. u 21:50 sati.