Marketing
P. Luka, Gospa, hodocasca i vinogradi...
Evo, trazeci prigodne molitve za sljedeci tjedan, koje su mi toliko potrebne, bas mi je pod ruku dosao jedan stari tekst, p. Luke...Nesto vise od godinu dana nakon njegove prometne nesrece...Kojeg mi je tada diktirao:
"Dragi prijatelji,
Nalazimo se u svetištu Majke Božje, u svetištu svih svetišta.
U svetištu koje je izvorom, te gledamo ovdje izloženo što predstavlja Majku Božju pred oltarom, nosi dijete Isusa, da ga prikaže Bogu.
To nam je osobito drago, jer možemo u njene ruke staviti sve svoje. I stavljamo sebe, da nas Marija prikaže Bogu.
Neka to učini na svoj način, nježno kako ona samo zna, odlučno kako ona to zna i mudro kao Ona. Pri tome neka ima otvoreno srce za nas, neka nas takne svojim licem.
I mi ćemo joj tada poželjeti dati svo srce svoje, i tako idemo Bogu.
Neka Marija pomno prati svaki naš uzdah i dah, dok budemo pričali Bogu. Jer ona nas može spasiti, ako se zapetljamo u govoru i u vladanju.
Dragi vjernici,
Ovo nekoliko redaka prigodom stavljanja sebe u Marijine ruke.
Stoga se prikažimo njenom Srcu!
p. Luka Radja
Zg, 9.10.2004."
I moja stara prigodna pjesma (koju je Raseljka uglazbila):
Hodočasnik
Zahvalan Bogu,
sa Tvojom slikom u novčaniku,
dođoh se pokloniti
Tvom svetom Liku!
Ne mogu sam,
ali želim!
Poslušaj Majčice,
sve što ti velim:
Zahvaljujem ti na
Daru života!
Opet te ovdje štovati
prava je divota!
Prikazujem ti
i svoja kolica,
sve što mi se događa,
sva draga lica...
Blagoslovi
sve ove ljude,
koji za Božjom Riječi
toliko žude!
Nedostaje im
moj govor srca,
Božiji pjesnik
sad jedva muca.
Ako je Božja volja,
zdravlje mi vrati,
neka me zagovor Tvoj
i dalje prati!
Hvala za bolest.
I hvala za zdravlje!
Neka moj život i dalje bude
Božansko slavlje!
Neka hladnoće,
i neka kiše!
Al' uvijek ću činit
"ono malo više!"
Iako polako,
ide na bolje,
ja želim živjeti,
i imam volje!
Jedva govorim,
izdaje glas,
al' u krunici ponavljam:
"Moli za nas!"
Posljednjim
atomom snage,
prebirem zrnca
krunice drage!
U svakom zrnu,
Božja je moć!
I znam da opet
na Njivu ću doć!
dragom p. Luki za uspomenu na zajedničko hodočašće
na Mariju Bistricu, 10.7.2004.
od Drine Ćavar
A tako je poticajna, realna, istinita i poucna i stara p. Lukina propovijed za danasnju nedjelju o trsu i vinogradaru:
P. Lukina propovijed 18.5.2003
TRS, LOZA, GROŽĐE… I SUMPOR
5B Vazmena, Iv 15, 1-8 Palma, 18. svibnja 2003.
Treba živjeti, ali kvalitetno. Jer što je život bez dobrih plodova; onih koji su na radost nama i onima oko nas. Ta mudrost upisana je u sve stvoreno. Isus kao Mediteranac razumije se u vinogradarstvo, i ukazuje na to na primjeru vinove loze. Svoju svrhu loza ima u onom što od sebe daje: grožđe za jelo, za sok, vino i prošek. Njeni plodovi, prije svega njeno vino, simbolom je radosti. Čežnja za radošću čovjeka motivira u svemu, ali je i izvorom frustracija kad ne nalazimo puta do nje. Od loze se ima što naučiti.
Loza bez čvrste povezanosti s trsom ne može biti plodna. Ostaje bez vitalnosti, suši se, i izgara kad je dohvati požar. Grane svog života valja pružiti trsu od kojeg nam život dolazi. Sljubiti se s izvorom života. Bog je naš trs - ali po plodovima se poznaje da li je on to doista. Ili smo se, pak, oslonili na svetu sličicu o njemu; besadržajni pojam. Plodovi nas izdaju. Moguće je tako da netko, tko riječima ne ispovijeda svoju pripadnost Bogu, ali dobre plodove donosi – da je zapravo o njega oslonjeniji nego besplodni kršćani.
Segnuti svojim granama do Boga znači pronaći ga tamo gdje nas čeka; ući u zajedništvo s ljudima po kojima nam svoju snagu želi dati; živjeti u staležu u kom ćemo moći angažirati svoje talente; baviti se poslom po kom ćemo umjeti donijeti plodove radosti.
Da bi rodom urodila lozu treba okopavati, gnojiti, podrezivati, plijeviti, sumporom i modrom galicom polijevati. Kad bi svijest imala, loza bi zacijelo pomislila da je vinogradar njen dušmanin jer uza sve što joj čini, još je i otrovom polijeva. Valja nam podnijeti udarce okopavanja, podrezivanje kad nam se oduzima što je srcu priraslo, gnoj poniženja, i otrov koji nas brani od većih zala. Spomenimo i kolce za koje loza treba biti privezana, oni su simbolom čvrstog nauka crkve o koji nam se valja osloniti.
Brinuti nam je za lozu s velikim marom, krčeći tlo, mičući kamenje, praveći oko nje suhozide. Poput onih u primoštenskim vinogradima, gdje je stoljetni trud vinogradara iscrtao po čitavom području jedinstvenu sliku od kamenih zidova, osobitu umjetnost. Može se reći da umjetnost i nije drugo doli oslobađanje prostora životu; omogućavanje trsu da rodom urodi.
Zapušten vinograd, osim što roda ne donosi, u opasnosti je zbog suhih grana da plane kad požar bukne. Evanđelje će reći: «Takve onda skupe i bace u oganj te gore.» Svojom nebrigom, sami sebi pakao stvaramo.
Jedan propovjednik poentirao je ovo evanđelje u kratkoj ali snažnoj rečenici. Pročitao ga, i zašutio. Dugo je šutio. Nazočni su postajali sve tiši, dok konačno u crkvi nije zavladao tajac. A onda se začuo njegov glas: «Isus Krist, ili pakao!» Potom nastavio misu.
Nema nam druge, već trsiti se ostati na Trsu.
p. Luka Rađa, SI
Sjetila sam se i kako nas je p. Luka svojevremeno vodio bas u izletiste Trsek, u Hrvatskom Zagorju:
SKAC po Hrvatskom Zagorju 20.11.2002.
Poslije sam ga sa zagorskim Strabicima i isusovackim novacima vodila istim putevima, cak do istog Trseka, no - vise se nije sijecao...
Pa, eto, sljedeci tjedan molite posebno za mene, i moju veliku nakanu, a i dalje - svi zajedno za - p. Luku!
Post je objavljen 10.05.2009. u 18:43 sati.