Marketing
Sva moja putovanja
Našla sam ovu sliku, slučajno kopajući po starim slikama. Gledala sam slike sa Rodosa prošle godine i onda je došla ova s kojom sam malo eksperimentirala u photoshopu. I počela sam razmišljati o svim tim svojim putovanjima. I nekako sad mi je ta slika gotovo trenutno simbol postala za sva moja putovanja i ona daleka, i ona u blizini i ona u mojoj glavi.
Koliko sam samo sreće imala. Što sam sve vidjela. I nije mi dosta, uvijek želim još. Na kraj svijeta bih otišla, samo da vidim što tamo ima.
Kada dođem negdje, sve mi je tako zanimljivo i novo. Znatiželjno promatram svaku zgradu, svaki kamen, ljude. I divim se civilizaciji, koju ponekad toliko mrzim. Divim se tom sustavu u kojem ljudi opstaju. I žive, i bore se. I svaki put kada dođem u neki novi grad, bio on najmanji grad na svijetu ili neka velika metropola, doživljavam ga kao organizam koji živi. I postoji taj neki uzorak koji se pojavljuje i koji primjetiš nakon nekog vremena. Grad je drugi, drugi su ljudi, ali svugdje je zapravo isto. Svugdje su ljudi jednako ponosni na svoju prošlost, svugdje sa jednakim divljenjem pričaju o svojim nacionalnim ili lokalnim herojima, svugdje su ljudi - ljudi i svugdje žive. Doživljaj je toliko različit od mjesta do mjesta, a opet tako isti.
Zatim su tu moja putovanja u prirodu. Moju prirodu, moje dvorište, moju šumu. To su putovanja u jedan drugi svijet. Kada izađem u dvorište i kada se spustim u tu neku drugu perspektivu, kao da sam ušla u neki čarobni svijet. Kada gledam mrave kako užurbano rade, kada gledam puževe kako polako puzaju, kada gledam pauka kako plete mrežu, kada gledam muhu kako se bori za život u toj istoj mreži, kao da osjetim život u svim svojim oblicima. Kada ležim na travi i ona me svojim listovima dodiruje po obrazima, kada se šuljam po šumi i tražim daždevnjaka i osjetim miris humusa putujem kroz jedan drugi svijet. Čisti svijet, bez zločestih ljudi. Surov svijet koji ima samo jedan cilj - preživjeti. Ta iskonska borba traje non - stop, a ja sam samo jedan obični mali promatrač i osjećam se toliko počašćeno što mogu sudjelovati na tim putovanjima. To su moja najdraža putovanja, jer osjećam se dijelom tog savršenog svijeta.
I na kraju tu su moja unutarnja, osobna putovanja. Putovanja u kojima tražim smisao. Putovanja na kojima se razvijam i rastem. To su stalne borbe i izazovi. To je igra bez granica. Odlazim na mjesta koja volim i na kojima se osjećam ugodno. Odlazim također i na ona mjesta kojih se bojim, suočavam se sa svojim strahovima. Borim se sama sa sobom. To su putovanja koja se događaju u svakom trenu. Na tim putovanjima upoznajem sebe i tamo sam ja svoja. Nema skrivanja, nema maski, nema pretvaranja, nema šutnje. Samo ja...
I sada kada razmišljam, mogla bih reći da je i ovaj blog jedno svojevrsno putovanje.
Volim putovati u svakom smislu te riječi, jer svako putovanje me mijenja i obogaćuje.
A vi? Putujete li?
Post je objavljen 10.05.2009. u 17:09 sati.