Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lm1

Marketing

Zabrana pušenja

Nakon što se ovaj novi, često polemizirani, zakon našao u primjeni po kafićima, diskotekama i po noćnim klubovima, odlučio sam se nešto i napisati. Možda stoga što ću svoje iskustvo s opisom, začiniti s razmišljanjima jednog od hrvatskih građana.
Sve je počelo prošlog tjedna, kada je nakon počeka od sto i dvadeset (120) dana započelo primjenjivanje zakona koji zabranjuje pušenje u kafićima i drugim društveno-sociološkim institucijama. Mnogi su tada protestirali, mada nisu imali zbog čega, jer se ponovila priča od prvog siječnja ove godine (01.01.2009.), kada je započelo primjenjivanje toga zakona na sve poslovne subjekte – odnosno zabranjeno je pušenje u tvrtkama i ostalim javnim prostorima. Ali sada su se najviše javljali vlasnici kafića, negodujući zbog takve zabrane, koja je već na snazi stotinu i dvadeset dana…
Jedan od ljudi, koji je negodovao bio je i vlasnik belgijske pivnice „Hopdevil“, koja se nalazi u Cinestar centru u Zagrebu, a koji je dao izjavu vidljivu na središnjem dnevniku (ne znam točno koje televizije, ali to je manje važno). U njoj je izjavio kako je to "rat protiv njega" i kako se dovodi u pitanje "egzistencije njega i njegovu obitelj"…
Kako bi to provjerili, u petak nakon jednog od najnovijih filma, odlučili smo posjetiti pivnicu i uvjeriti se u to. Pri dolasku, odmah smo mogli vidjeti kako je lokal polu-prazan, svega par stolova je bilo okupirano, ali i to kako nije bilo nikakve zanimljive aktivnosti u lokalu, koja bi privukla goste. Odnosno, „naš autohtoni proizvod“: Dobro došli, dajte nam novac i možete ići dalje…
Nakon što smo sjeli za stol, novi šok. Na cijeloj listi od belgijskih piva (koja je poprilična, ali samo na papiru), prva tri moja izbora nisu imali. Ovakvu neprofesionalnost nisam očekivao, jer sam bio povremeni gost u tom lokalu, ali uslijedio je novi šok. Prodavali su samo male točene pive, odnosno ako ste željeli pola litre odjednom morali ste kupiti dvije male od četvrtine litre. To nije neka razlika tih tri kune, pa smo (već kada smo sjeli) naručili takve „dvije male pive“! Uz sve to, ni račun nam nije bio dostavljen, pa se dovodi u pitanje legalnost poslovanja tog lokala? Ajde, jedina svijetla stvar je bila u tome što su nas pustili nek u miru popijemo pivu, mada su već upalili svijetla i zatvarali oko jedan sat (1:00h) ujutro.
Poslije toga skočili smo i do Jaruna, kako bi navratili i „Pirahnu“, gdje se (vidi vraga) isto tako primjenjivao takav zakon. Za razliku od prije: mogao se vidjeti zid sa jednog kraja kluba na drugi, nije toliko smrdilo i nije bilo teško udisati onaj zadimljeni zrak, a većina pušača se pridržavala pušenja na terasi kluba i provoda plesanjem unutar samog kluba…Dakle neki ljudi, zbog svojeg sadržaja su zadržali svoje goste!

Sada mene zanima, što su ti ugostitelji mislili i jesu li razmišljali? Zakon sa tim odredbama se pisao prošle godine i već je oko ljeta najavljen. U kasnu jesen se o njemu raspravljalo u Saboru, a u prosincu prošle 2008. godine je izglasan. Premda je primjena započela za pravne osobe (proslovne subjekte) od 01.01.2009. godine, ugostitelji su dobili poček od sto i dvadeset (120) dana, kako bi se prilagodili.
Neki od njih, to su napravili, pa su svojim sadržajima privukli ljude. Drugi se jadaju po televiziji kako nemaju dovoljno posla i kako im je egzistencija ugrožena, premda izgledaju kao da su progutali dva-tri praseta odjednom… Pitam se tko tu kome maže oči? Ili su ljudi samo nesposobni?

Post je objavljen 10.05.2009. u 17:00 sati.