Ovi lokalni izbori u zbroju sa smirajem nogometne sezone su me podsjetili kako je ZG gradonačelnik još davnih dana na prijelazu stoljeća obećao završiti nogometni stadion na kojem igra Dinamo. Kako bi odmah razjasnio neke stvari, da, jesam navijač Dinama i idem često na utakmice. Bilo je dana kada sam se na stadionu zaista osjećao lošije nego u štali. Kako je moja tribina ISTOK, ponekad moram izdvojiti i 80kn za kartu što mi je ipak malo previše za taj prekrasan komfor. Na žalost, ljubav prema klubu je sve manje dostatna za odluku koja vodi odlasku na utakmicu.
Kako poklonici SDP-a ne bi mislili da je ovo politički obojan članak odmah ću naglasiti kako su situaciju sa stadionom zakuhali pokojni predsjednik Franjo i njegova vrhuška kojoj je bilo na pameti ne znam ni ja što. Svoje loše trgovanje su dokazali na vrlo banalan način. Platili su stolice ne malene novce. Stolice koje su izgubile boju u rekordnom vremenu. Ako pogledamo stadione koji nisu van naših granica vidjet ćemo kako imaju lijepe stolice. Vjerujem da su bile jeftinije. Kada su tako gospodarili nabavkom, možemo si misliti kako su upravljali samom izgradnjom. Krajnji produkt vidimo danas i od njega nas boli glava. Problem je što se nešto obećalo tamo na prelasku milenija da bi se došlo na vlast, a onda se to jedno cijelo desetljeće izbjegava. Stalno se vuku priče o referendumu, kako stadion košta 240 milijuna € ako bude na Maksimiru i kojekakve nebuloze. Da, taj stadion koji bi toliko koštao bi trebao imati 60.000 mjesta. Po meni referenduma uopće ne treba. Isto tako po meni taj stadion ne treba uopće toliko koštati. Evo kako stvari po meni stoje.
Dinamo kao klub ima bogatu povijest i tradiciju. Htjeli to neki priznati ili ne. Isto tako zbog nečijih građevinskih ambicija i prohtjeva ne bi se trebao seliti iz Maksimira. Činjenica je također da danas u Zagrebu živi miješano stanovništvo. Starih purgera više gotovo da i nema. Migracije za vrijeme rata su bile velike i Zagreb je nabujao ko buhtla. Samim time, mnogi Zagrepčani ne navijaju za Dinamo. Svjedoci smo koliko je ljudi došlo odasvud i normalno je da ne dišu svi plavo. Vremena su se promijenila. Bez obzira na to, Dinamo je dio Zagreba i ima svoju vojsku navijača. Bez obzira što je Zagreb gotovo milijunski grad i što Dinamo deklarativno ima mnogo navijača, stadion ne smije imati kapacitet 60.000 mjesta. Dokaz tome su trenutne brojke posjećenosti. Stadion ima kapacitet 38.000 mjesta (plus minus koje gore dolje). Na utakmicama se naviše skupi do 15.000 duša koji su svi od reda mazohisti (zbog uvjeta na stadionu). Eventualno se više ljudi skupi na tekmama s Hajdukom (koje uglavnom nisu gledljive) gdje dođu svi oni koji žele biti viđeni i nisu tu zbog Dinama. Ne kažem da nema i navijača. Ima, ali znamo da su tu uglavnom derbi navijači, a ne oni koji stalno idu na tekme. S druge strane, osim Dinama, tu igra i nogometna reprezentacija. Budimo realni, i recimo da je stadion pun jedino kada igraju najjači protivnici. Dakle, kada su gosti Estonci, Malta i slični protivnici, stadion je poluprazan. U najboljem slučaju pun je dvije trećine. Kako za sve jače tekme HNS digne cijene ulaznica i to bolesno, a gužva za iste ne jenjava bez obzira na kakvom se stadionu igra, možemo si lagano predočiti zašto netko želi stadion od 60.000 mjesta. SRAMOTA! Zbog takvih ambicija Dinamo već više od desetljeća ne može dobiti normalnu licencu i igra na ruglu od stadiona. Također smo i mi taoci takve situacije. Što bi trebalo napraviti?
Ukoliko HNS želi stadion od 60.000 mjesta neka si ga sagradi. Nitko im ne brani. Ionako stalno pričaju kako su najbolje poduzeće u Hrvatskoj, promotor Hrvatske i da imaju novaca ko salate. Gospodo, kaj vas mući onda? Izvolite si sagraditi stadion i nema problema. Nemojte Dinamo gnjaviti s tim. Dinamo trenutno nema posjetu za takav stadion i takav bi stadion proizvodio samo gubitke. Pogledajmo istini u oči i priznajmo si da niti Hrvatska neće svake godine igrati protiv Engleske, Italije ili Njemačke. Ionako to budu utakmice svake druge godine i samo jedna u sezoni. Takav stadion je skroz nerentabilan i po meni nije dobrodošao. Stadion kakav mi svi zajedno trebamo je stadion od 15.000 – 20.000 sjedala koji treba izgraditi na način da se može nadograditi ukoliko se u nekoj budućnosti (a ja mislim kako neću biti živ i dočekati to) ukaže potreba. Realna potreba. Svaki navijač zna i razumije da je njegovom voljenom klubu lakše igrati i ostvariti pobjedu u atmosferi u kojoj je pritisak na protivnika veći. Ako je tako, imam pitanje. Je li bučnija atmosfera na stadionu koji ima 17.000 mjesta i koji je popunjen dvije trećine ili na stadionu koji ima 60.000 mjesta i popunjen je 20%? Meni matematika nije jača strana, ali je jasno i klincu od 5 godina. Osim toga, s tim kapacitetom smanjujemo troškove koji su ionako prenapuhani. U Torinu grade novi stadion kapaciteta kakav su zamislili za Dinamov i opet je jeftiniji. Podsjetimo da je u EU radna snaga skuplja. Za EURO 2004 u Portugalu su izgrađeni stadioni u rekordnom roku i neki nisu zajedno koštali kao tako zvani Dinamov koji to zapravo i ne bi bio.
Što bi Dinamo dobio s novim i manjim stadionom? Bolju atmosferu, vjerojatno barem 60% prodanih godišnjih ulaznica (trebalo bi srediti cjenik po konturama stadiona i naravno po platežnoj moći građana i navijača) koje bi svakako morale vrijediti i za europske utakmice i za kup. Naravno to je sve zajedno i stvar marketinga i pameti ljudi koji odlučuju. Dobio bi dom koji bi to zaista i bio. Lijepo zdanje od kojeg ne bi ljudi okretali glavu i koje bi dobilo licence bez problema i za europska natjecanja.
Kako je to ostvarivo? Kada ne bi bilo raznih interesa, grad bi rekao da stadion ne može biti velik kako su si neki zamislili. Može i graditi će se stadion od 17.000 mjesta. No na žalost, netko ima interesa u tome da se gradi megalomansko zdanje. Najveći protivnici stadiona su oni koji kažu da u gradu fali škola i vrtića. Slažem se. Treba škola i vrtića. I pitam ja vas, ako se sagradi stadion za cca 80.000€, zar nije ostalo dosta novca za škole i vrtiće. Problem je kaj se kod nas nikako ne planira (i to bi mogla biti tema sama za sebe i biti će). Kako su u stanju ljudi napraviti u nezavršenom naselju školu koja je bila puna prije nego li su sagrađene nove zgrade, a ne dozvoliti proširenje škole? Gdje je tu planiranje? Isto tako treba planirati sa stadionom. Sportski objekti su bitni za razvoj mladih kao i škole. Samo treba napraviti plan. Taj „samo“ je u Hrvatskoj veliki problem.
Ono što također bode u oči je to što nema nikakvih objašnjenja za to što se gradi. Oni nama prodaju maglu i pričaju o nekim bajkovitim milijunima, a nikome nisu dali pokriće za to. Danas sam na SportKlubu naletio na utakmicu AZ Alkmaar – Herenven. Odmah mi je u oko upao stadion. Baš onakav kakav ja želim Dinamu. Da se razumijemo, ne mora on tako izgledati, ali mene je baš ovaj očarao. Išao sam malo surfati i našao sam o DSB stadionu ove podatke:
- 17.000 sjedalica
- Ukupno 3.000m kubičnih betona
- Ukupno 2.300.000kg čelika
- Ukupno 20.000m kvadratnih podne površine
- Ukupno 120km električnih kabela
- Ukupno 3.100m kvadratnih pod podnim grijanjem
- Ukupno 1.000 prskalica vode
- Koštao je 80 milijuna €
Razliku između Maksimira i DSB stadiona možete vidjeti ovdje…
Jesmo li vidjeli iste podatke za ZG Arenu? Ne jer svaki pismeni čovjek može nazvati Beton Lučko i pitati koliko je kubik betona. Nazvat neku firmu koja prodaje građevinski materijal i pitati koliko košta tona čelika. Na količinu koju trebaju za stadion se sigurno dobije dodatni rabat. Hoćemo li ikada vidjeti tako nešto za sve kapitalne objekte koji se grade kod nas?
Post je objavljen 10.05.2009. u 16:43 sati.