Tih očiju sjaj kojeg i sad volim
rad` kojih imena se svoga stidim
kad pažnju ničim ja ne zavrijedim
već stih pišem i kukavno te molim.
Mučiš dušu mukom okorjelim;
a htio bih da poljanom jezdim,
u zanosu plavim nebom lebdim,
na krilima ko i ti, zlatokrilim.
Samo pjesma ta još se tebe sjeća
Kad letjela si poput vjetra krajem
i dahom gasila plamen svijeća.
U vis više sad te još uzvisujem
da nagrada mi šutnje bude veća,
progovoriš li i uhom te čujem.
................................................................
Post je objavljen 10.05.2009. u 14:48 sati.