Pregled posta

Dan Europe 2009

Vedar i sunčan dan. Dovoljno rano sam otišao na prijavu i nimalo slučajno dobio startni broj 40, koji zapravo simbolizira moju novu kategoriju M40 i rođendan (koji je bio jučer). To je lijepa gesta, hvala.
Start trke je predviđen za 13:30. Dosta kasno, bit će vruće. Automobil sam parkirao kod lunaparka na makadam i pokazivao je da je vanjska temperatura 31°C. Pitao sam se koliko će biti na asfaltu tijekom utrke, na stazi na kojoj ima malo hlada.
Na trku je došao gradonačelnik i kum Milan B. Održao je kraći govor, od kojeg sam samo zapamtio da nekome trebamo pljeskati. Kad smo već kod politike, napravit ću par kraćih paralela. Na majicama piše: Sportom u EUropu! Mogu samo zaključiti da sam pravi, punokrvni i čistokrvni Hrvat, jer sam baš kao i lijepa mi i draga Hrvatska imao istu strategiju ulaska u EUropu. O tome koje je strategija bila i kako je završilo otkrijte u nastavku teksta. Uz Milana B. u pratnji je bila i moja bivša kolegica Iva Mia E., njegova glasnogovornica, žena koju mi je uvijek drago vidjeti.
Trka je startala, građanstvo prema istoku (i pokoji zbunjeni polumaratonac), a polumaratonci prema zapadu. Ima li i u ovome kakva simbolika? Startao sam oprezno, trudio se ne biti prebrz, zalijepio se pored dvojice trkača (jedan iz AK Kömmerling, drugi iz AK Sljeme, imena još ne znam). Vrlo brzo me je počela boljeti slezena, kao da sam imao kamen u trbuhu. Jeo sam ujutro oko 8:30, za doručak su bile žitarice, dakle, hrana ne bi trebala biti problem. U tom dijelu smo prelazili dosta sporijih trkača. Nešto kasnije, nakon prvog okreta kod Kajzerice sam čuo njihov komentar da smo prebrzo krenuli. Tu bih dao i prvi prigovor organizatoru. Staza nije imala kilometarske oznake. Nisam znao koliko brzo trčim, te nije isključeno da sam se previše istrošio već u samim počecima. Dvojica koju sam pratio su mi pobjegli prije okretišta kod INE. Prelaz preko startne linije u smjeru istoka sam prošao i osjećao se relativno dobro. Negdje na pola puta između istočnog okretišta i ciljne crte, čujem da mi se brzo približava nečije disanje. Iznenađeno sam pomislio, tko ima snage dojuriti tom brzinom? No, osoba me nije prestigla, nego je usporila i držala se moje zavjetrine s desne strane. Bilo mi je to neobično i odvlačilo mi je koncentraciju. Pogledao sam i zaključio da je to Ivanka K. iz AK Žumberak (viđao sam ženu na pobjedničkim postoljima). Pitao sam želi li me preteći, možda joj smetam. Odbila je. Prvi krug sam prošao za manje od 35 minuta, što daje prosjek manji od 5 min/km. Definitivno prebrzo za mene u prvom dijelu utrke.
Drugi krug. Već na izlasku iz podvožnjaka osjećam lagani umor i zaostajanje. Tu koristim svoju pratnju i održavam tempo. Ivanka povremeno zaostane, ali me kasnije s lakoćom sustigne. Nešto prije okretišta INE ju gubim. Zaostala je nekih 200 metara. Međutim, ne treba joj dugo i do podvožnjaka me ponovo stiže i do startno-ciljne ravnine stižemo zajedno. Ja u trku uzimam vodu i nastavljam, ona opet zaostaje. Prije kružnog toka me hvata i do istočnog okretišta stižemo zajedno. Točnog trenutka kad me je ostavila u prašini se ne sjećam, ali u treći krug ulazim sam. Prosjek drugog kruga je 5:21 min/km iz čega se vidi pad u tempu.



U treći krug ulazim iscrpljen. Vidim da je moja prijateljica Iva Mia E. odustala. Kum se dobro drži. Polako i ja razmišljam o odustajanju, ali ideju odbacujem kao krajnje neprihvatljivu. U ovom dijelu me počinju pretjecati trkači koje sam ostavio iza sebe u prvom krugu. Prvo oni mlađi, pa žene i stariji, oni s flasterima, oni bez flastera. Nemam čak ni snage da pratim nekog od njih. Prilično umoran obilazim okretište kod Kajzerice, prije okretišta kod INE mi se startni broj potpuno razmočio i otpao. To bi bila i druga kritika organizatoru. Startni brojevi su bili papirnati i mnogi natjecatelji su ih izgubili tijekom trke (bilo ih je pored staze) ili su se razmočili, kao moj, tako da sam ga namotao oko pojasa.
Voljni moment je slomljen. Puknuo sam! Nakon skretanja za podvožnjak odlučujem prohodati. To mi se nije desilo nikada do sada! Uvijek postoji prvi put, ali kad sam u cijelosti pretrčao svoj prvi polumaraton i to s grčevima, kad sam pretrčao svoj prvi maraton, s nogama teškim kao slon, nisam vjerovao da ću hodati na trci prije ulaska u M70 kategoriju. Rekao sam si, dobro, i to se događa živim ljudima, samo malo, 10 metara, pa nastavljam. No, nakon tih 10 metara sam počeo trčati, ali samo slijedećih 50 metara, pa ponovo hodanje. Osjećao sam se jadno. Poraženo. Pobjeđeno. Nastavljam s trčanjem. Dolazim do startno-ciljne ravnine. Uzimam okrijepu, ali ne više u trku, nego hodajući. Umoran, iscrpljen, zbunjen. Znam da je još 3 km ispred mene i odustajanje ne dolazi u obzir. Nastavljam trčati. Trkač ispred mene hoda. Vidim da mu se uopće ne približavam. To me dodatno lomi. Počinjem hodati. Razmišljam da bih trebao brzo hodati. Uspijevam samo hodati. Pojam brzo je izgubljen negdje u prvom krugu. Ponovo trčim, obilazim istočno okretište. Znam, do kraja još 1,5 km. Pokušavam se motivirati. Mjenjam stil trčanja, misleći da ću tako izvući nešto snage i prestići trkača-hodača ispred mene. Počinjem mu se približavati. On počinje trčati. Distanca ostaje ista. Ubrzavam, ili je to samo moje mišljenje. On (Dražen M.) ulazi u cilj. Čujem da je uspio ući u cilj ispod 2 sata. Pada mi mrak na oči. Jel moguće da sam trčao iznad 2 sata? U šoku prelazim ciljnu liniju. Umoran, mrtav. Mrtav umoran. U cilju me dočekuju brat (navukao sam ga na trčanje), šogorica i Žana. Ošamućen sam. Kroz glavu prolazi vrijeme utrke. Više od 2 sata. Mislio sam da mi se to može dogoditi samo ako mi netko odreže nogu i to onu bržu ili kad dođem u već spominjanu kategoriju M70.
Pokušavam se pribrati. Iscrpljen, dezorijentiran.

Nastavak ....

Sada ću se vratiti na politiku i gore navedenu paralelu s ulaskom Hrvatske u EU i mojim današnjim trčanjem. Dakle, brz sam kao Hrvatska s ulaskom u EU. Na utrci nije bilo kilometarskih oznaka, da se ne može mjeriti "performance" (učinak), kao ni "milestone" (ciljnih točaka) u Hrvatskom približavanju EU. Nadam se da Hrvatska i ja nećemo dijeliti istu sudbinu glede ulaska. Mojoj Lijepoj želim da ne uđe u cilj toliko potrošena, izmorena, obezglavljena.
Razmišljam o uzrocima ovako lošeg trčanja. Weekend prije sam bio na trekkingu po Medvednici od 30 km. U srijedu sam bio na Gelenderu i postavio drugi naj rezultat. U četvrtak i petak sam biciklirao. Na dan trke nisam napravio dobro hidratiziranje, a trka je počinjala iza podneva, po velikoj vrućini, na asfaltu, s malo hlada. Bez kilometarskih oznaka, s prejakim tempom na početku. Što bih još mogao smisliti kao ispriku? Vjerojatno i lošu prehranu zadnjih dana, obzirom da sam slavio. Jel' samo meni bio loš dan? Promatram tablicu s rezultatima i gledam statistiku. U muškoj konkurenciji 18% trkača nije završilo utrku (DNF), 26% je trčalo duže od 2 sata. U ženskoj konkurenciji 22% trkačica nije završilo utrku. Možemo raspravljati o trkačem kadru koji je došao na utrku, ali to je veliki postotak odustajanja.
Danas još nisam spominjao malu. Moram ju pohvaliti, jer je njezin "bivši" bio danas drugi na utrci. Sretan sam jer je mala izabrala mene. Iako su njeni zlatni dani prošli, sretan sam, jer znam da u meni vidi potencijal. Baby, I won't let you down!

Time: 2:00:22
Avg speed: 5:42 min/km
Avg HR: 155
Max HR: 171
Rank: 44./77
Rank in category: 9./11

1. lap: 4:57 min/km
2. lap: 5:21 min/km
3. lap: 6:54 min/km

Prosjek po kilometru u 3. krugu je bio sporiji nego na zadnjim kilometrima na nedavnom Bečkom maratonu.

Rezultati:
Rezultati

Galerije:
Janko


Post je objavljen 09.05.2009. u 23:58 sati.