Nisam zaboravila pisati, jednostavno nisam mogla.
Uhvatila me strka, stiska s vremenom sto se tice ucenja i faxa, malo me omelo.
I veceras kao ucim, jer noc je moje doba dana kada funkcioniram, ali ne mogu, ne mogu uciti, ne mogu nista.
Neki dan je bio moj rodjendan.
22 godine da sam na ovom svijetu i 3 godine da Mate nema na ovom svijetu.
Joj kakav dan, koliko boli, koliko presusenih suza...
Nemam vise suza, nemam vise rijeci, postajem prazna,
samo tijelo, bez duse s nefunkcionirajucim umom.
On my heart I'll bear the shame
No prayer can ease the pain
No one will love you
No one will love you the way I do
No one will love you
Love you like I do
And there's no escape
Just countless mistakes
No one will love you
No one will love you the way I do
No one will love you
Love you like I do
It will never be the same
Witness trust fade away
No one will love you
No one will love you the way I do
No one will love you
Love you like I do
No one will love you
No one will love you the way I do
No one will love you
Love you like I do
Love you like I do
Love you like I do
Love you like I do
Love you like I do
Post je objavljen 10.05.2009. u 04:50 sati.