Marketing
Blokiranje Akademije Dramske Umjetnosti
Zadnjih par dana bilježim više posjeta blogu od uobičajenog. Budući da nisam postao često, vjerujem da je interes povezan s mojim studijem na Akademiji Dramske Umjetnosti u Zagrebu i paprenih detalja vezanih uz njenu blokadu (prije nekog vremena ukinutu). Za one koji ne znaju, diplomirao sam prije pola godine, ali još uvijek sam tijesno vezan s ekipom koja još studira, obzirom da smo mala i prilično zatvorena cjelina. U početku, blokada ADU me nije suviše zanimala, obzirom da je sličnih pobuna bilo i prije- posebno treba izdvojiti revolt studenata kazališne režije prije nekoliko godina, čiji su predvodnici danas etablirani redatelji (Miran Kurspahić, Saša Božić i Oliver Frljić). Teoretski govoreći, nikad takvi incidenti na akademiji nisu doveli bitnije promjene, mahom radi sustava koji je svjestan da su promjene potrebne, ali nema instrumentarij koji bi ih uveo u praksu.
Zahtjev fakulteta, mahom filozofskog, za besplatnim školovanjem nije nerealan. Nisam stručnjak, ali školovanje nije veliki biznis ako postoji infrastruktura u kojoj se nastava može provoditi. Da ti uvjeti nisu sasvim zadovoljeni, činjenica je koja je došla do izražaja prije par godina nakon što se tražilo besplatno školovanje za djecu hrvatskih branitelja. S druge strane, opet, ne vjerujem da bi proširenje prostornih kapaciteta trebao biti uistinu toliki problem, ako govorimo u svijetu nekakvih makroekonomskih povlaka. Što se može ipak primijetiti jest činjenica da takva promjena u državnoj politici ne može proći bez da se nekome ne otkine par nula u proračunu. Hoćemo li besplatno školstvo, netko će ovo trebati platiti. Banalan primjer, auto-ceste će se sporije graditi, što će smanjiti pritok para od industrije.
Ali da ne duljimo, vratimo se na Akademiju. Kao što sam već naveo, bio sam skeptičan u vezi pobune, ali ovo nije smanjilo moj interes za istu. Komunikacija na barikadama provodila se kroz tribine na ADU, alternativnu nastavu, Facebook grupe i studentske plenume. Na jednom od potonjih sam i bio. Moji dojmovi su bili podijeljeni, baš kao i prisutni agregat na glavnoj sceni ADU. U teoriji, organizacija blokade uspjela je zagrijati većinu kolega za rad na alternativnoj nastavi. «Moji studenti u zadnjih par dana više rade nego inače na redovitoj nastavi»- komentirao je jedan profesor dramaturgije. Nažalost, tribine koje su se organizirale bile su gotovo neposjećene, što je prilično evidentan pokazatelj nekih problematičnih sfera kod studenata ADU.
Moj temeljni odbijanac od cijele te priče bila je nekakva nekoherentnost argumenata blokade. Iako su mnogo puta bili pozvani na objašnjenje, zagovornici barikada nikako nisu mogli povezati da li se bore za besplatno školstvo ili promjene u produkcijsko/nastavnom planu na ADU. Povezano s time, osjetio se manjak poante, gdje nije bilo jasno što se traži ne bi li blokada prestala. Da li je trebao pismeni dokaz reorganizacije studija? Boljeg financiranja? Dekanovog pristanka na studentske zahtjeve? Učinkovitijeg disciplinskog sustava? Tako da je na kraju ispalo da će blokada prestati kad na plenumu dovoljno ruku bude podignuto za nastavak normalne nastave- što se lako moglo organizirati prvog dana blokade. Dovoljno je bilo da se kolege koji su se izglasali protiv blokade skupe u dovoljnom broju na plenumu. Nameće se pitanje da li je tada ta podrška filozofima bila rezultat jednog zrelog studentskog sustava, ili tek jedne «parlamentarne inercije», koja može u teoriji proći kao mjerodavna, ali u praksi objektivno nije.
Da ne bi ispalo kao da pro-barikadne kolege smatram zanesenjacima, treba naznačiti da je osnutak redovite tribine na ADU tijekom koje studenti mogu komunicirati svoje potrebe i probleme svojevrsni «landmark» u povijesti institucije. Formiranjem takvog stavka na ADU otvaraju se velike prilike, jedino se bojim da će ideja zamrijeti, i da nitko neće koristiti istu za svoje probleme. Akademija je relativno mala škola, i njeni se problemi uglavnom rješavaju «na hodniku», ne na tribinama. Ali ovo ne znači da takvo što nije potrebno, i da tribina nije u stanju odgovarati administrativnim sustavima na ADU.
Tijekom plenuma postavljala su se zanimljiva pitanja. Primjerice, da li je blokada legalan postupak, i kojim se sredstvima ista želi postići? Koji je status ADU u stanju blokade? Pojavilo se dosta incidenata vezanih uz istu, budući da su pobunjenici blokirali nastavu profesorima koji se nisu pridružili ustanku, a niti njihovi istomišljenici kod studenata nisu bili zadovoljni takvim pristupom. Uz ovo, izvirio je stari kompleks više vrijednosti, gdje se akademija doživljavala kao ultra-elitistička škola koja bi trebala imati poseban oblik bunta jer «nismo mi agronomija» (kao da agronomi trebaju ići vilama na ministarstva, dok mi recitiramo visoku poeziju). Bilo je i kritika na vjerodostojnost studenata ADU obzirom da većina njih studira besplatno, i trebaju li borci za slobodni studij takve «pristaše». Ali čovjek se mora zapitati nije li to pokazatelj svijesti «pristaša» koji žele isti status koji sami imaju za sve?
U svakom slučaju, plenum je izglasao prestanak blokade prije par dana. Odluka je dovedena nakon uvoda novog pravila glasovanja, radi čega su glas smjeli dati samo studenti ADU na plenumu (ne i bivši studenti, uključujući mene, koji i kad sam bio u prilici da glasam, nisam). Navodno je problem bio i činjenica vezana uz moguću ostavku dekana. Nadam se, iskreno govoreći, da će ADU nastaviti neki oblik podrške besplatnom školovanju, te držati do tribina koje su se formirale.
Možda bih mogao još reći par stvari, ali mislim da je ovo zasad dovoljno....
Post je objavljen 09.05.2009. u 14:31 sati.