Pregled posta

Korporativna isprika na dva načina

Što radite kad kupite proizvod s neoznačenom greškom koju otkrijete tek nakon što dođete kući? Ili kad je hrana koju ste kupili pokvarena, smrdljiva, ustajala?

Povremeno bi mi se dogodilo tako nešto; otvorila bih skiseljeni jogurt, probala ga, napravila facu kiseliju od njega, odmahnula rukom i zafitiljila ga u smeće. Međutim...


Priča o Dukatu

...jednog dana, u Mercatoru sam kupila dvanaest Dukatovih Bioaktiva. Otvarala sam jedan po jedan, a svaki je bio kiseliji od prethodnog. Strašno nešto. I to je bio vjerojatno prvi put da sam se odlučila žaliti. Mercator mi je bio predaleko da bih se vraćala zbog par jogurta, pa sam nazvala Dukatov broj za korisnike koji se nalazi na čašici jogurta.

Javio mi se ljubazan ženski glasić. Nisam bila sigurna jesam li se trebala javiti Dukatu ili Mercatoru, pa sam svoju dilemu podijelila s glasićem, koji mi se najprije ispričao zbog neugodnosti, a zatim me obavijestio da sam nazvala pravi broj, jer je Dukat proizvođač spornih jogurta i jer se mene kao kupca ne tiče čija je greška. "Mi ćemo Vama nadoknaditi štetu, a ostalo ćemo riješiti s Mercatorom, ne brinite". Glasić mi je rekao da će mi dostaviti na kućnu adresu novu pošiljku Bioaktiva, samo im trebam reći gdje stanujem i koji mi termin najviše odgovara. Također sam bila zamoljena da ostavim broj telefona za slučaj da dođe do neočekivane promjene plana.

Da ne duljim, razgovor se vodio u četvrtak, a dogovor za dostavu Bioaktiva bio je petak oko deset.

Idući dan dogodila se kataklizma - nebo se spojilo sa zemljom i imala sam dojam da će nas silna kiša koja je padala cijelu noć i nije prestajala padati tijekom jutra doslovce poplaviti. Petnaest do deset zazvonio mi je telefon. Također ljubazan glas, ovaj put muški, pristojno me je pozdravio, a zatim se ispričao i rekao da je zbog kiše totalni kolaps u prometu, pa će kasniti desetak minuta. Ako mi to ne odgovara, oni će doći u bilo kojem drugom terminu, nastavio je. Rekla sam mu da nema problema i, zaista, malo iza deset evo gospona s jogurtima.

Opet se ispričao i pružio mi cijeli karton (dvadeset komada) Bioaktiva. Rekla sam mu da sam kupila samo dvanaest i htjela mu dati račun, no on se samo nasmijao, odmahnuo rukom i rekao "Mi vas častimo, to je najmanje što možemo učiniti za vas" i još se jednom ispričao zbog svega - neugodnosti, izgubljenog vremena, kiselih jogurta, a malo je falilo da preuzme i odgovornost za kišu.

Pa, eto - hvala lijepa.


I priča o Belju

Volite li ABC sirni namaz? Mi ga tamanimo k'o ludi. Nasljednice ga vole, ja ga volim, a i mužić ga rado pojede. Uglavnom, kupujemo ga u nenormalnim količinama i uvijek u hladnjaku imamo barem tri-četiri kutijice, one najveće.

Međutim, u posljednje vrijeme, recimo nešto više od mjesec dana, ABC sir je gotovo tekuć. Namažete ga na kruh, a on se ocijedi na tanjur. Okus mu je u redu, osim što je možda mrvicu slaniji nego inače, ali agregatno stanje... P-R-E-S-T-R-A-Š-N-O. Imate li na umu našu ljubav prema spomenutom namazu, probajte sami izračunati koliko smo pakiranja tog nesretnog tekućeg namaza otvorili tijekom proteklih par tjedana. Hint: dvoznamenkasti broj.

Raspitala sam se i saznala da se to i drugima događa, doduše, ne tako učestalo kao nama, ali ipak dovoljno često. Također sam dobila informaciju da sir postaje takav ako se smrzne, pa odmrzne. E sad... U našem hladnjaku se sasvim sigurno nije smrznuo, a je li se to dogodilo tijekom transporta, skladištenja ili prodaje, zaista nemam pojma niti imam načina saznati, a da budem iskrena, baš me briga.

Uglavnom, nakon što sam otvorila ne znam ni sama koju kutijicu sira da bi mi se on ponovno prelio preko kruha, sjela sam za kompjutor, otišla na stranicu Belja, pronašla formular za kupce, ispunila ga, stisnula "pošalji" i... Ništa! Formular ne radi! (Možda sam se trebala javiti dućanu u kojem sam spomenuti sirni namaz kupila, no vodila sam se analogijom s Dukatom te išla direktno proizvođaču.)

Budući da na stranici nije naveden nikakav broj za korisnike i općenito nije pokazana neka pretjerana volja za komunikacijom s ljudima od čijeg novca žive, tražila sam bilo kakvu e-mail adresu i na kraju se javila nekoj faci iz uprave (hihihi). Požalila sam se nešto konciznije nego vama ovdje te dodala pitanje jesu li možda nešto mijenjali u sastavu ili proizvodnji sira, jer ako će odsad zauvijek biti takav, morat ću se prebaciti na neki drugi, sličan proizvod. Također sam dodala i ime dućana u kojem je sir kupljen.

Nakon nekoliko dana (valjda je toliko trebalo da faca iz uprave, odnosno tajnica face iz uprave proslijedi moj mail odgovornoj osobi), stigao mi je sljedeći odgovor (kopiram ga u cijelosti, uključujući i sve jezične pogreške):

Primjećujete li nešto čudno?

Kao prvo, nema isprike. To bi u prijevodu značilo "baš nas briga što ste za naš proizvod do sad ostavili brda i brda love i baš nas briga što ste tijekom zadnjih mjesec-dva tu lovu praktički bacili u smeće, jer proizvod ne valja. Bitno je da ste tu lovu potrošili. Vaše zadovoljstvo je sasvim sporedna stvar. Vi ćete možda prestati kupovati naš sir, ali mali ste i nebitni, mi nećemo propasti".

Kao drugo, nema ni naznake da im uopće pada na pamet nadoknaditi štetu. Kupio si nešto što ne valja? Bad luck. Ah, taj shit smo mi proizveli? Oh well, better luck next time.

Kao treće, osoba koja je pisala mail i koja je očigledno zadužena za komunikaciju jest nepismena. (Časna riječ, nisam ništa mijenjala u mailu, osim što sam izbrisala svoje prezime.)

Naravno, odgovorila sam i poslala tražene podatke, no od tada (14. travnja) od Belja ni pisma ni razglednice. Budući da znam da im je otprilike istodobno još jedna osoba poslala vrlo sličnu žalbu i da je dobila identičan odgovor te također poslala sve što su je tražili, pitala sam je jesu li joj se možda javili. Naivčina. Naravno da nisu.

Živjela poslovnost!

P.S. ABC sir više ne jedemo. Ima i drugih.




Post je objavljen 08.05.2009. u 23:54 sati.