Imam ozbiljnu namjeru da ostatak dana provedem lebdeći po nebeskim pašnjacima.
Skroz sam se nameračila da usmjerim ostatke svoje pozornosti na veliko plavetnilo iznad sve dok ga ne zakrili noć. Odbacim sve utege. Zaboravim svoj dar govora i osluškujem mrmorenje povjetarca u krošnjama.
Nije baš Coney Island, znam. Tja, što se može. Kad nema niš' bolje na programu, nije ni ovo loše.
Post je objavljen 08.05.2009. u 18:43 sati.