Marketing
Tuga u meni...
Sva nekako loše volje... 
Neznam ni sama da li je stvar PMS-a,ili... Možda je jednostavno stvar u tome da tonem,jedino,samo i isključivo zahvaljujući svojim blesavim razmišljanjima. 
Tako je...
Down je krenuo kada sam vidjela bivšu curu od dragog. Neznam,jednostavno,preljubomorna sam osoba,još kad nju vidim i kad znam da ga nije prebolila,nekako,uplašim se,strah me,bojim se... Bojim se da ga ne izgubim,bojim se da mu je ona još u glavi. Bojim se,da ne ostanem bez najvrijednijeg što imam!
I onda sama sebe lupim po glavi... Nabrojim si neke stvari kojih se moj Điđo odrekao radi mene,stavim si u glavu neke stvari koje je za mene napravio,kako se prema meni ponaša,kako me tretira. I kad sve to stavim na vagu,uvijek odvažem kako mu je stalo do mene,kako mislim da ne bi bio samnom više od godinu dana da me ne voli i da nije prebolio nju,kako se nebi brinuo da budem na sigurnom,kako mi nebi priuštio puno stvari...
I sve je to na jednoj strani,sve je to ono što mi razbistri misli,što me natjera da se poklopim ušima i da se sramim što uopće mislim da me ne voli...
Ali,kako svaka medalja ima dvije strane,tako ih ima i moja!
Uvijek nekako vaga odvaže na lošu stranu. Uvijek nekako nju odvaže,nekako... Kao da mi nešto neda da uživam s njim.
I nisam imala nikada neke noćne more,do nedavno. Sve do nedavno,spavala sam kao beba,a sada... Kao da me netko ili nešto proganja,kao da mi neda da budem sretna i da uživam u onome što mi se pruža...
Možda sam to od ovog života i zaslužila. Možda jednostavno nisam rođena pod sretnom zvijezdom!
A tako je teško živjet u negativi,baš mi je koma! Osjećam se kao tužna kornjačica,koja je samo u oklopu. Nisam za ništa,nije mi do nekog druženja,smijeha,ničega... I iz svega izvučem ono najgore,u svemu u ćemu sam još pred nekoliko dana vidjela sreću,sad me na neki čudan način rastužuje.
Čak je i moja Punč kuglona rekla kako sam u zadnje vrijeme baš često loše raspoložena...
Nisam inaće tip koji je cendrav,niti volim loše raspoloženje,ali... Sad me baš ulovilo,baš sam se nekako zatvorila.
Neznam... Sama sam sebi čudna,koma!
A kad samo pomislim na sve što imam,trebam se smijat. Jer,imat dečka kao što je moj,nije lako,danas takvog nać.... Teško je skroz.
Imat prijateljicu kao što je Punč kuglona,također nije jednostavno!
Kornjačice,kao što su Piccolo,Fresh i S....
Susjede kakve imam!
Sve je to dio mog života....
Svi ti odnosi su nastali samo zahvaljujući ljubavi svih tih ljudi i mojoj ljubavi prema njima!
Ali,ako sam i sama svjesna svega,zašto jednostavno ne mogu dignut glavu,nasmijat se i bit stvarno sretna?
Jooooooooooooooj,koja bol u meni!
Ne volim se ovakvu...
Iskreno se nadam da će ovo koma razdoblje proć što prije,jer... Ovo je baš loše...
Post je objavljen 08.05.2009. u 00:22 sati.