Tema je socijalna sa osvrtom na ravnoparvnost spolova. Ovdje bi se možda poezija trebala predati i odustati zbog “nepoetskih riječi i izraza”, no nakon što smo prošli naturalizam, futurizam i sva druga sr..., možemo mi to. Hvala Bogu da smo kroz srednju školu odslušali i tako odradili socijalnu tematiku, i problem Žene žrtve, a sve je izraženo, npr, kod Vjenceslava Novaka, (vidi: Iz velegradskog podzemlja, i Posljednji Stipančići)
Kako danas stojimo: Svi znamo da su svi, a osobito mladi i oni duhom mladi oduševljeni Hladnim pivom. Mislio sam da ne spadam u tu družinu, osobito ne u popularizatore piva, no bio sam prisiljen i na tu glazbu jer je moja kćerka, ulazeći u automobil dolazila uvijek sa svojim CD-om. I ne pitajući, slušao sam. Slušajući, čuo sam.
Danas (šef je gradilišta), suočeni sa problemom zaposlenja mlade upućujemo na to kako bi trebali raditi. Činimo to i onda kada imamo u tom smislu sređen život, a i onda kada nemamo. Na mladima svijet ostaje,. Neka oni rade. Tako će se razvijati i osmisliti svoj život. Neće bauljati bez veze. Sa završenom školom ili bez nje uvijek ostaje mogućnost rada u građevinskom sektoru, tzv. Bauštela. Zaključno, niko ne smije reći da za njega nema posla sve dok posla ima u tom sektoru. No, kako to izgleda vidjeti ćemo već iz prve strofe ove pjesme. Dodamo li tome i redovito neplaćanje građevinara, (jer i njima nisu platili, oni siroti čekaju da naplate od naručioca posla), posao gubi smisao. Okreće se protiv čovjeka. Umoran nakon posla, a ipak i pod stresom, unatoč fizičkoj aktivnosti, naš mladić (djevojke imaju svoju priču radeći po buticima, na poslovima čišćenja ili čuvajući raspuštenu dječicu) izlazi u društvo, u skupinu svojih vršnjaka. I što tamo nalazi. Mnoge, koji su već prošli slično, i mnoge već unaprijed pametne, koji u to nisu htjeli ni ulaziti. Jednostavnije je ne raditi ništa, pa sve i da svijet stane. Hajdemo se zabavljati. Zabave! Toga barem ima.
Zabave, barem ima. No, da li smo u ovom stanju spremni za nju. Sada ne govorimo o istinskoj zabavi, nego u nedostatku te, govorimo o zabavi koja se nudi u vezi sa konzumirizmom. Takve zabave ima. No, da li smo spremni za nju. Prihvaća li ona nas, nas, jednog od nas koji je došao sa svojom frustracijom.Prihvaća, prihvaća. Za takve slučajeve ima ulaz, a na njemu piše: “Ja patim od umora i stresa” (vidi tekst pjesme)
Evo ga. Tu smo. Mladom čovjeku nije svejedno. On bi htio ono više, ono što će ga izdignuti iznad pukog konzumirizma. Odi na posao, dođi sa nekom crkavicom od plaće i utroši to na konzumiranje. Sutra opet, tako. Idi zaradi, potroši. Idi, zaradi, potroši. Sizifov je posao lakši i smisleniji.
Nije li onda jednostavnije ništa ne raditi. Tada u život zabave ulazim na druga vrata, na vrata na kojima piše : Ja sam neprilagođen.
A sad, vrijeme je za, baš, hladno pivo, da ne bude baš sve sivo. Pitanje: Zašto mladi, a dakako i ja sa njima, vole ovaj bend... Odgovor: Zato što oni progovaraju o tome. Govore. Mi te razumijemo. Poznat nam je taj osjećaj. Nisi na putu na kojem nitko od nas nije već bio.
Za početak, barem nešto. Barem. Ne, puno je i to. Sada je na drugima da ovako dobačenu loptu uhvate i odigraju dalje.
Tema br. 2. ŽENA
Temu žene žrtve smo, apsolvirali, pa i žene hajdučice, kakva je bila npr, Laura Ivice Kičmanovića.
Danas su žene dosegnule osvješćenje i emancipacija je već dugo iza njih. Ne prostiru se one više ovdje za tzv muškarca, kao što je to činila i sa uspjehom učinila Sonja Marmeladova za Raskoljnikova u Zločinu i kazni. Žena, danas zna što može dobiti, i dok poseže za tim , koliko god se činilo egoistično, čini mi se primjerenijim onome kako stvari stoje.
Može li žena na muškarca gledati kao na komad mesa, iliti kao na kobasicu? Ovdje odgovora nema. Ona to radi, to je konstatacija, i živo joj se fućka, (Poslušaj u pjesmi kako se fućka. Dobro će ti doći ako želiš prigrliti takav stav) hoće li to netko zvati otuđenjem ili osvještenjem.
Je li tako lakše? Je li tako pametnije?
Da ti masira stopala, tvrdeći da život nije bauštela? Ne, to nije u njezinom stilu. Nije. A prema onom što se kaže u jednoj drugoj pjesmi hladnog piva ovaj se stil više priželjkuje, u smislu dobre terapije. Citiram iz pjesme , opet Hladnog piva “Politika”:
“Kad se stisnem uz tvoje toplo dupe
briga me da l'marka raste il' pada
jedino znam da mi je super
i da te imam.... sada”.
Pazi, ne moj prebrzo prosuditi da je ovo”imati” na nivou konzumiranja, možda je to ipak istinsko imati.
Evo , konačno i teksta analizirane pjesme:
ŠEF GRADILIŠTA
Šef je gradilišta danas bio jako nadrkan
Kao uvijek kad ga stisnu rokovi
Rek'o mi da se ne vučem ko crkotina
Ili da sutra nit' ne dolazim
A ja sam ožbuko 2 trosobna stana
Odnio hrpu cementa na treći kat
Dok su on i zemljaci pili u baraci
A on meni, baš meni dode srat
Vidim da opet pričam zidu smješkaš se ko da pričam vic
Tvoji prsti samo idu tamo gdje mi šlic
Za moje se probleme tebi bas fućka-a
Ne gledaj me kao komad mesa
Iliti bolje k'o kobasicu
Ja patim od umora i stresa
Jer imam osjećaje i emociju
Ne gledaj me kao komad mesa
Iliti bolje k'o kobasicu
Ja patim od umora i stresa
Jer imam osjećaje i emociju
Kao svaki čovjek trebam razumijevanja
Kad mi onaj majmun iz prve strofe digne tlak
Netko tko me voli i masira stopala
I kaže da mi život nije samo bauštela
Ali to nije u tvom stilu to je ko da pjevam gluhom
Čim sjednem već si mi u krilu i guraš jezik mi u uho
Kažeš: "Došla sam po pusu" a otkopčavaš bluzu
Ne gledaj me kao komad mesa
Iliti bolje k'o kobasicu
Ja patim od umora i stresa
Jer imam osjećaje i emociju
Ne gledaj me kao komad mesa
Iliti bolje k'o kobasicu
Ja patim od umora i stresa
Jer imam osjećaje i emociju
xxxxxxxxx
Dodatak: Ako ćeš kao pripadnik intelektualne elite primjetiti da su osjećaji i emocija isto, nisi u pravu. Dubokoumni filozofi su u stanju potrošiti tone i tone papira na osjetljivost te distinkcije, a stvar je puno jednostavnija. Dođeš i samo kažeš to je zato jer imam osjećaje i emociju. Kažeš li to na pravi način i u pravom ritmu, i u pravom trenutku na pravom mjestu, sve će to biti samo po sebi jasno.
Post je objavljen 07.05.2009. u 23:25 sati.