Marketing
Priča o mojoj mici
Često sam sama doma, te sam time poželjela društvo u vidu kućnog ljubimca. E sad, ne volim ribe, ptice, gmazove i kornjače jer imaju premali mozak. Riba sigurno neće mahati repom kad dođeš doma. Jedna je doduše glupo buljila u mene kad sam vježbala violu, ali to mi nitko ne vjeruje. Protiv bebe psa presudio je stan na 5. katu bez lifta, nikakav park u blizini i jako prometni centar grada.
Ali valjda sudbina radi svoje. Birc u koji volimo zalaziti ima "domaće" mačke, i svakih par mjeseci novo leglo. I jedno trapavo crno-bijelo mače nam se svidjelo i poželjeli smo ga u svojem stanu.
Jedan od prvih susreta s micom
Čim se odbilo od sise i naučilo piškiti u pijesak, vlasnica birtije ga je odlučila udomiti, a igrom slučaja ja sam baš u to vrijeme poželjela društvo. I tako me dopala mačkica od 8 tjedana. Po birtij "Lujzijani" i u kojoj se rodila , nazvali smo je "Lujzy".
Prvi dan u novom domu
Ne diraj, pajam
Najdraže visoko mjesto za skrivanje
To što smo uzeli "kafansku" mačku ima velikih prednosti. Nije izbirljiva što se tiče wc-a, makar sam joj ipak kupila skuplji zatvoreni wc i drvenu stelju (da ne smdi), nikad se nije popiškila vani osim jednom iz zločestoće. Obožava svoj zatvoreni zahod i preklopna vrata i neki put joj on služi kao igračka i penjalica. Ne boji se ljudi, svima se dolazi maziti jer je tako bila navikla i u birtiji. Između skupe premium hrane i obične jeftine konzerve ona radije jede konzervu, a skupu hranu samo ako nema ništa drugo. Pravo kafansko derište. Ne grebe fotelje, samo čupka tepih, a svoju grebalicu sa zvečkom naprosto obožava. Posebno je voli kažnjavati kad se ljuti jer nešto ne smije. Najdraža igračka joj je mali sivi miš od 3 i pol kune, a najdraže mjesto u stanu ladica za posteljinu ispod kreveta.
Radoznalo čudo(vište)
E sad, nije ni anđeo. Ljulja se na zavjesama. Hopše po stolu. Duda vezice na cipelama. Pentra se po namještaju i juri po foteljama, ali sve je dobro dok ih ne grebe. Najdraža penjalica su joj bile lojtre (drvene skale) kad smo imali radove po kući. Dok je bila mala nije znala sići s njih, sad je usavršila vatrogasno spuštanje kao po štangi.
Na lojtrama
Malo nam i trenira živce, makar u zadnje vrijeme nešto manje. Na NE! nije reagirala dosta dugo, nego ju je trebalo natjeravati po kući i urlati. Kao dobra nenasilna odgojna metoda pokazala se špricalica napunjena vodom, makar i ona zadnjih par dana stoji neupotrebljena.
Sada, sa 12 tjedana, narasla je skoro na duplu veličinu, zna doći na poziv, zna gdje stoji hrana, razgovara se sa mnom dok kuham, i prede mi u krilu dok sam na kompjuteru. Voli loviti muhe, kao i kursor na ekranu. Pritom kevće kao mali pas. Općenito joj je fora da se pravi da će nas uloviti, kao mali predator, prišunjava se plijenu i skače na njega u kung-fu stilu.
Kung fu predator
Strah me je pustiti ju na kuhinjski balkon koji nema mrežu da ne padne sa 5. kata, zato ju pustim na betonski balkon pa skače po cvijeću i igra se džungle. Ponekad se vere i po hrapavom zidu, kao Spider-cat.