Prijateljstvo je vrijedan dragulj. Teško ga ja naći, ali kada ga pronađeš, nepažnjom sklizne iz ruke. Našla sam taj dragulj, no znam da polako ispada iz moje i njezine ruke.
Znam da ovo nikada ne će pročitati. Ne znam gaji li moje strahove.
Osjećam se čudno u njezinom društvu. Kao neki stranac koji je skrenuo u krivu ulicu.
Sve je čudno... Ona... Ja... Nas dvije...
Strah me. Bojim se da ću ju izgubiti. Bojim se da ću ponovno hodati s bodežom u ruci i čekati da me ponovno opkoli čopor gladnih vukova. Previše mi znači. Nekada jedna riječ znači sve. Nekada ne znači ništa.
Boli me što mi radi. Previše me boli. U kasnim satima, u neko gluho doba noći, znam se stisnuti. Znam si stisnuti pluća, jedva da mogu disati, samo da me ne boli. Znam da ću ju izgubiti.
Zna mi doći da joj kažem sve što mi je na duši, što mi je na srcu, no znam da ne mogu. Mrzim kada joj moram lagati. Samo za nju, samo za njezino dobro. Nisam ja bitna, ona je glavni glumac.
Neke riječi ponekad znače sve, ponekad ne znače ništa...
Post je objavljen 07.05.2009. u 16:00 sati.