Izdvojeno Pitanje i odgovor iz intervjua u najnovijem broja Vijenca, dvotjednika koji sam za sebe kaže(pa ćemo mu povjerovat) da je književni list za umjetnost, kulutru i znanost.
Pitanjopostavljač je Andrija Tunjić, a pitanjoodgovarač povjesničar i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora dr. Ivo Banac
A.T: Što znači ulazak Hrvatske u Nato?
I. B: Ulazak u NATO jamči našu sigurnost. To je velika prednost. No u inozemstvu su zapazili da taj događaj nije očarao naše građane. Ispada da su Albanci, koji su zdušno slavili ulazak u NATO, politički sofisticiranijii Hrvata.
Ovim putem se javno ispričavam cijenjenom profesoru Bancu zbog činjenice da me taj događaj oduševio otprilike toliko koliko i vijesti da je Vlatka Pokos prohodala s Blake Carrringtonom, da Dalibor Brun snima novi spot i da je Marko Perković Obadele Thompson dobio nagradu Sedam sekratara SKOJ-a, te da je hidrant pobijedio Simonu Gotovac u takmičenju u brzom čitanju, ali što ja tu mogu. Tog dana kad smo se primali u NATO, patio sam od teškog mamurluka da mi sto umjetnih zašećerenih ljimunada omiljene Bančeve nacionalne manjine ne bi moglo pomoći, pa sam ga proveo u hibernaciji.
Meni je samo zanimljivo kako likovi koji su proveli dobar dio života i izgradili profesionalne karijere u carstvu slobode , uporno pokušavaju nama bokcima odraslima u jednoumlju i ovoj skromnoj pripizdini objasniti čemu bi se mi zapravo trebalo veseliti. Doduše nije da je ovoj zemlji u povijesti falilo mahanja zastavicama i balonima, pa ni limene glazbe, pa će tim više Banac kanut koju suzu zbog toga što se u nas na kraju nisu pojavili transparenti i natpisi na t-shirtima "Uđi prvo ti u NATO, pa tek onda u me bato!"
Ali što mi tu možemo. Sjećam se kako mi je baka jednom pričala kako su za vrijeme stare Jugosalvije(znači one još starije) žandari išli selom kontrolirajući da li se u svakoj kući slavi kraljev rođendan, jer nema da netko ne bude ushićen. Doduše poslije je ta ista žandramerija kontrolirala da li je netko na dan kraljeve smrti slučajno ne pjeva i slavi, ali to je tako -između tuge i radosti uvijek je tanka granica kao i između ne znam Albanije i Hrvatske- diijeli ih samo Crna Gora, neš ti kilometraže. Rogošić ju prepliva dok radnik u škveru nije otvorio ni limenku Eva sardine za marendu, ma zapravo brže nego što škver ode u stečaj.
A Banac je ionako dubrovčanin, pa mu je čist blizu skoknut do Tirane na tulum stoljeća. Može se ogrnuti američkom zastavom, naručit bozu i zapjevati "Nas i Amera trista miliona". I naručit jedan dupli eagleburger. Dvije glave su pametnije ioanko nego jedna, jedino što često jedna prevagne, kod muškaraca ona donja recimo.
Ja dotle uz imam pametnija posla-npr. sa Stavrosom zapjevat:
Dao bi sto Amerika,
Sve na svijetu ja bi dao
Tek da sjednem na verandu
Pa uz karte i bevandu brojim valove....
Ili bećarac:
U NATO mi primili diku,
dugih cijevi hrpa na vidiku...-
Post je objavljen 07.05.2009. u 17:10 sati.