Ekonomska kriza, 80% hrvatskog puka na rubu egzistencije, dug lijepe naše gotovo 100% bruto nacionalnog dohotka, vanjski dug 30, 40, 50 milijardi eura (koliko je točno vjerojatno ne zna ni sam ministar financija), cijena benzina raste iako cijena nafte pada, kamate na kredite penju se u nebesa dok su u svijetu manje nego što su ikada bile, kvadratni metar stana 40% veći od stvarnih troškova uključujući i solidnu zaradu, studenti štrajkaju tražeći besplatni studij (kao da studij može biti besplatan), kriminalci koje se pušta na vikende pucaju na policajce kao da su glineni golubovi, mala djeca ostavljaju zube na umjetničkim instalacijama nesposobnih i neodgovornih dizajnera, nezadovoljni korisnici državnog proračuna najavljuju generalni štrajk kao da će time naškoditi Vladi, a u stvari bostan će obrati pacijenti, đaci, građani, predizborna klevetanja protivnika dosegnula su nebeske visine, otvaranje radova na autocestama, mostovima, školama, dvoranama niču kao gljive poslije kiše i kao i gljive uskoro će i izgnjiliti, s džambo plakata s retuširanim slikama imbecilno se smiješe budući gradonačelnici i načelnici s idiotskim parolama tipa „vratimo stvari na svoje mjesto“ nakon što smo ih iskoristili u svoje privatne svrhe, obećavajući nam ako glasamo za njih da ćemo se kupati u medu i mlijeku i prešućujući pri tome da bez amena iz Vlade ne mogu kupiti ni toalet papri za svoje foteljo-ljubeće guzice, borba na smrt sa Slovencima za nekoliko kvadratnih kilometara mora uz istovremeno donošenja Zakona o golfu po kojem će mnogi kvadratni kilometri zemlje otići u tuđe džepove, svečanih akademija povodom primanja u NATO uz prešutnu suglasnost da svoje sinove (gdje je don Baković?) šaljemo kao topovsko meso po čitavom svijetu gdje to trenutačno odgovara globalnom policajcu, dakle sve to za naše blogere, naš sjebani puk, naše medije i naše intelektualce uvije spremne na čuvenu „hrvatsku šutnju“ ne znači ništa, apsolutno ništa. Sve to nije spomena vrijedno jednog komentara na blogu, jednog žestokog posta pa makar i pod šifrom, jer nikada se ne zna kakav će idiot i ubojica biti pušten iz zatvora, pročitati post i onda krenuti u kazneni pohod ako se netko odluči post napisati pod punim imenom i prezimenom.
Ne mi nećemo o takvim temama. Mi ćemo se zabiti u svoje stanove, vikendice, gledati „farme“, „big brother-e“, exkluzive, „sve će biti dobro“, „1:100“, piti gemište, rezati špekece i pjevati: „Još Hrvatska ni propala dok mi živime…“. Mi ćemo o jednoj tako efemernoj stvari kao što je pitanje da li dozvoliti pušenje u zatvorenim prostorijama ili ne pisati članke, organizirati simpozije, pisati studije i doktorate, postove će objavljivati svi od običnog šljakera do saborskog zapisnika i pri tome zaboravljati da je to toliko jednostavno rješiva stvar da o njoj ne treba ne samo razmišljati i raspravljati i donositi zakone, sankcije itd već ju treba prepustiti prirodnom tijeku stvari. Pušenje, alkoholizam i droga najjednostavnije je eliminirati iz društva tako da su ti poroci dostupni besplatno (u određenom kratkom vremenskom periodu mnogo važnije nego na primjer besplatno školovanje). Za ostatak će se pobrinuti sam porok. Samo treba usvojiti princip da se konzumenti tih opojnih sredstava u slučaju bolesti izazvane njihovim djelovanjem trebaju i moraju liječiti o svom trošku. Ako imaju novca izliječit će se na ovom svijetu, ako ne onda na onom.
Svevišnji liječi od svih poroka. Uz garanciju.
Semepr conta
Post je objavljen 07.05.2009. u 15:52 sati.