Marketing
BERMUDSKI TROKUT (PRVI DIO)
NESTALI U NIŠTAVILU
Nitko ne zna što se, zapravo, dogodilo s tisućama brodova i zrakoplova što su netragom nestali u ukletom Bermudskom trokutu i sličnim opakim zonama na našem planetu. Zajedno s njima nestalo je i više tićuca ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomoć i izvući živu glavu.
Drama je započela mnogo prije nego što je radio-telegrafist, “Eskadrile 19”, koju su sačinjavali pet torpednih zrakoplova “Grumman TB M3 Avenger” Američke ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslao krajnje dramatičnu poruku:
- Tonemo u bjelu vodu... Gotovi smo!
Tog je dana, 5. decembra/prosinca 1945. godine, iz američke vojne baze u Fort Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila je uzletjelala na uobičajni rutinski let zračnim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14,02, a šest minuta kasnije za njim su, leteći u formaciji, krenula i ostala četiri bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i ništa nije ukazivalo na moguću tragediju. Pa, ipak...
? “Ne vidimo zemlju!...”
Drama se dogodila u trenucima kada su se američki zrakoplovi, u povratku, približavali bazi i kada se očekivalo da će tražiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15,45 sati, Centar za navođenje je u bazi primio krajnje uznemiravajuču poruku:
- Govori zapovjednik “Eskadrile 19”. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo zemlju!...
U bazi Fort Lauderdale istog je časa dat znak za uzbunu.
- Recite nam vaše koordinate! - tražili su iz Centra.
Zapovjednik eskadrile potporučnik Charles Taylor bio je smušen:
- Ne možemo odrediti položaj!... Ne vidimo zemlju!...Nismo sigurni u smjer... Nismo sigurni kamo nas je odnijelo... čak ni ocean ne izgleda kao obično... Dođavola, pa ovo...
Veza je prekinuta.
ŠTO SE DOGODILO
U američkoj je vojnoj bazi nastalo pravo zaprepaščenje. Ne samo što je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme, već su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i zapovjednik se eskadrile sasvim čudno ponašao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio postupkom kojeg je, kao profesionalni pilot, odlično poznavao i nerijetko koristio. Mogao je zatražiti poziciju bilo koje određene točke za spuštanje, ali nije.
Zašto? Što se događalo s “Eskadrilom 19”?
Dežurni časnik u Kontrolnom tornju pokušavao je od ostalih navigatora da dobije točnu poziciju “Eskadrile 19”. No, radio-veza se iz neobjašnjivih razloga sve više pogoršavala i uskoro je postalo sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz Baze. Pa ipak, na neki čudan način, u Kontroli letenja mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su među sobom održavali radio-vezu.
Iz njihovih isprekidanih dramatičnih dijaloga moglo se zaključiti da su svi kompasi prestali raditi(!?), da su navigacioni uređaji “poludjeli”(!?) i da - kakvog li užasa - daju različite i zbunjujuće podatke. Iz nekog krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, čak, ni sunce!
U 16,23 sati primljena je posljednja poruka “Eskadrile 19”. Radio-telegrafist je javljao:
- Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo...
Potom je nastala tišina. Piloti američke “Eskadrile 19” više se nikada nisu javili.
NASTAVLJA SE...
Post je objavljen 07.05.2009. u 15:30 sati.