*GDJE JE TAJ PUT? (SAKAM DA TI BIDAM PATOT KOJ TE VODI)*
Nekako s vremena na vrijeme skrenem s puta,
Popenjem se na brežuljak i pokušavam razaznati koliko mi je još ostalo do cilja...
Ali ne vidim cilj,kao da ga nigdje nema....
Magla prekriva sve dobro i loše preda mnom...
K čemu ja to kročim,
Kojom cestom hodam,
Za koga gledam naprijed,
Gdje je cilj?
Silazim s tog brežuljka,
I onako već navikla puštam noge da me nose,
Opet tim putem trčim naprijed,
Bez razmišljanja...
Ugledam nekakvu sjenu što se kotrlja cestom,
Približavala se munjevitom brzinom...
Bio je to on...
Tko on?-zapitam se zašto govorim,on'?
Samo znam da je to bio ,on'...
Sreli smo se na pola puta,
Zapravo cilj ne znači kraj ceste,
Cilj ne znači da moraš iscrpiti zadnji atom vjere
Da trčiš u pravom smjeru....
Ponekad samo susretneš nekoga tko tvoj put skrati na pola,
I učini da jasno vidiš otiske svojih koraka po svijetu...
Taj put sačinjavale su moje misli i osjećaji....
Ponekad duša izgradi kilometre....
Post je objavljen 07.05.2009. u 14:29 sati.