Mika Waltari finski je pisac koji je trebao dobiti Nobelovu nagradu za književnost, ali je nije dobio. Poznatiji je po svojim opširnijim povijesnim romanima, ali ni ovi kraći nisu 'za baciti'. Naprotiv, jako su zanimljivi i čitaju se kako se ono kaže 'u dahu'. Jako mi se sviđa njegov stil – lagan i razumljiv, a opet daje mnogo informacija u samo jednoj rečenici ili odlomku. Mjesečev krajolik ima 143 stranice, a u pola sata lako se pročita pedesetak. Ovo je ljubavna priča koja nikako nije klasična. Joel i Miriam upoznaju se kao djeca,, a njihovo prijateljstvo traje gotovo cijeli život. Osjećaju i međusobnu seksualnu privlačnost koja nikada ne može biti realizirana. Na kraju, kada kao tridesetogodišnjaci konačno ostaju sami (a Joel je u ratu izgubio jednu ruku, a Miriam je udana za bogataša) i upravo tu noć cvjeta kaktus kraljica noći (koji cvjeta jednu noć u životu i onda se osuši) te ih opija svojim teškim mirisom, ipak ne dolazi do konačnog sjedinjenja. Zapravo, nakon te noći pitanje je hoće li se ovo dvoje više ikada sresti.
Roman je napisan tisuću devetsto pedeset i neke i začuđuju određena opažanja o prirodi i o besmislu života u kojem caruje novac. Naime, ovakva viđenja/saznanja nemaju ni mnogi u današnjem desetljeću.
Zanimljiv citat o viđenju svinje u očima glavnog lika, Joela:
'Bila je debela,, blaga životinja sa sjajem zaigranosti u crveno obrubljenim očima te je rado svojim rilom gurala moje nožne prste u sandalama. Otkrio sam na njoj ljudske crte pa sam smatrao nepravdom toviti je samo zato da bi bila prerađena u božićnu šunku. Ta me je predodžba tištala pa sam joj rado odnosio otpaloga voća koliko sam god mogao prikupiti...'
Post je objavljen 07.05.2009. u 09:46 sati.