zamisli, prepoznali su me na šanku, kao tvoju polovinu.
koja smijurija, odmah se pitam:
a kolika smo mi to cjelina?
odgovaram im ništa, ja sam samo svoja. ni oni nemaju što reć, prave se da je to već
općepoznata činjenica.
da jedna polovina kad je sama čini cijelo sve,
od sebe do svemira.
ahahaha,
nisam dotaknula tipke klavira danas. nisi ni ti gudalo, garant.
to je jedina opklada na koju bi i lovu koju nemam stavila.
sreća pa nemam.
jer šta će nam muzika sad,
pa kome se još sluša posmrtni marš?
Post je objavljen 07.05.2009. u 05:21 sati.