Zgažene duše,
srca lomljenog tisuću puta,
očiju sa milijun isplakanih suza,
usana sa toliko nedorečenih rijeći,
bez daha,
bez osmijeha iskrenog,
bez pogleda toplog -tražim ga...
Ili čekam ?!
NJEGA, koji će promijeniti navike,
NJEGA, koji će me imati u potpunosti,
u cijelosti,
koji će me dobiti podatno, toplo, nježno, iskreno.
Čekam ga da dođe na vrata srca mog,
da zavlada cijelim mojim bićem,
da me veže lancima za svoje srce...
Čekam ga...
Tog anđela iz snova, iz mašte.
Nije savršen jer savršenstvo ne postoji.
Nije idealan jer ideala nema.
Jednostavno čekam ga.
Ma kakav da je čekam NJEGA,
s kim ću podijeliti svoj život,
svoje mane,
jer ih imam i ja,
čekam NJEGA s kim ću se savršeno uklopiti
u mozaik života.
Čekam ili tražim ?!
Svejedno, on mora doći.
On će čuti moj glas i pojaviti se
da utješi ranjeno srce,
da zagrli skrhano tijelo,
da poljubi vrele usne.
Tražim njegov lik u plavetnilu neba,
u zelenilu gora,
u prozirnim daljinama.
Tražim osmijeh njegov,
oči njegove, glas...
Čekam anđela da dođe
i poljupcem me probudi,
ne iz sna
nego iz isčekivanja ...
Post je objavljen 06.05.2009. u 21:51 sati.