Marketing
Tužna bajka o napuštenoj vreći za smeće
Bila jednom jedna plava vreća za smeće koja je sretno živjela zajedno sa svojim sestrama u velikom paketu na polici šoping centra. Jednog dana obitelj Kreten je bila u kupovini i odlučila ponijeti kući plavu vreću za smeće i njene sestre.
Vreća je bila sretna, jer će napokon ispuniti bit svoga postojanja, i puna smeća završiti u kontejneru pred nekom zgradom, a onda ponovo biti ujedinjena sa sestrama na zagrebačkom smetlištu. No nitko nije znao strašnu istinu o obitelji Kreten. Oni su voljeli vreće za smeće bacati iz automobila usred grada na zelene površine. I tako je plava vreća za smeće završila na travi kod zagrebačke petlje.
Jadna je vreća zaprepašteno ležala na travi. Zar je moguće? Zar postoje takovi ljudi? Tužna vreća je nemoćno gledala u dajinu prema Jakuševcu. Da li će ikada završiti tamo ili će je rastrgati psi i mačke i razvući svo to smeće po zelenoj površini?
No tračak nade se ugazao. Nakon što su pokosili travu, vrijedni radnici, koji brinu o zelenilu našeg grada, dosli su skupiti travi i vreća je napokon bila sretna. Ljudi će je pokupiti i napokon će moći doživjeti kraj kakav joj je namjenjen još od početka. Da ljude zaštiti od razbacanog smeća.
I radnici su vrijedno radili, pokupili svu pokošenu travu i polako spremali svoj alat.
Vreća je isčekivala trenutak kada će i nju pokupiti i odbaciti u prvi kontejner.
No, radnici su sjeli u svoj kamion i krenuli dok je tužna plava vreća za smeće kroz jecaje dovikivala: „Molim vas... Uzmite me sa sobom... Ne ostavljajte te samu.“
Ali radnici, koji bi se trebali brinuti o gradskom zelenilu, su otišli daleko i ostavili jadnu vreću samu. I jadna vreća gorko zaplače.
Post je objavljen 06.05.2009. u 13:36 sati.