Marketing
Legenda o Miljenku i Dobrili (Kastelanski Romeo i Julija)
Vjerujem da nema covjeka na svijetu koji je imalo obrazovan a da nije cuo ili citao "Romeo i Julija"
William Shakespeare (1564 - 1616) bio je izuzetan pisac za ono vrijeme cija su djela ostala za pamcenje svim buducim generacijama, ali prica o Romeu i Juliji gotovo identicna desila se i kod nas u Kastelima kod Splita.
Moram iskreno priznati da nisam znao za tu autenticnu pricu do skoro.
O tome se nije ucilo u skolama, nije se pokazivalo na TV, nije pisalo u trac rubrikama portala ili dnevnog tiska ali kada sam cuo o tome potrudio sam se malo pogledati po netu o cemu se zapravo radi.
Procitajte i vi sto o tome pise http://www.kastela-info.hr ciji sam tekst koristio za ovaj post.
Nadam se da cu prilikom sljedeceg posjeta kastelima obici mjesta na kojima se sve odvijalo, no cudi me da toliko interesantnih prica iz zivota imamo a o tome se toliko malo zna.
Komercijaliziramo gluposti a sa ovime bi mogli privuci jako puno turista u sezoni pa se pitam zasto to ne rade turisticki strucnjaci.
Ako o tome nisam znao ja, kako ce znati Njemci, Italijani, Austrijanci, Cesi..... ?
Ili mozda i ne trebaju znati , to je nasa tajna ? :)
U drugoj polovici 17. stoljeca, u Kaštel Lukšicu živjele su dvije plemicke obitelji - obitelj Vitturi sa kcerkom Dobrilom i plemic Adalberto Rušinic sa sinom Miljenkom. Lijepi mladic i nježna djevojka žarko su se zaljubili, a obiteljska svada njihovih oceva zbog feudalnih prava nad seoskim težacima prisilila ih je da se sastaju i vole potajno. U tome im je pomagala sluškinja Antica. Medutim, roditelji su nekako saznali za njihovu vezu te su, kako
bi ih razdvojili, Dobrilu stavili pod strogi nadzor majke, kontese Marije dok je Miljenko, prema savjetu odvjetnika Dorotea, poslan u Veneciju, u duždevu službu.
Malo je nedostajalo da Dobrilin otac, konte Radoslav, iz inata ugovori vjencanje svoje kceri sa znatno starijim trogirskim plemicem Družimirom. U prirodnost i ispravnost takve bracne veze ozbiljno je posumnjala Dobrilina tetka, kontesa Demetrija. Miljenku, koji je u to vrijeme bio u Veneciji, poruku o mogucem vjencanju je dostavio jedan lukšicki vojnik. Uspio je stici u Kaštel Lukšic na sam dan vjencanja i sprijeciti ga u najsvecanijem trenutku bracne prisege, pred zaprepaštenim župnikom don Mavrom i mnoštvom zaprepaštenih svatova koji su se u tom trenutku nalazili u mjesnoj crkvi. Osvetoljubivi Dobrilin otac, konte Radoslav, odlucio je za kaznu svoju kcerku zatvoriti u koludricki samostan Sv. Nikole u Trogiru, medutim Miljenko je to pokušao sprijeciti docekavši ladu na trogirskoj obali gdje je macem izazvao nered.
Sudske su ga vlasti zbog toga, uz pristanak njegova oca, kneza Adalberta, prognale u franjevacki samostan na otocicu Visovcu, smještenom na rijeci Krki blizu Šibenika. Miljenko je tu upoznao seljanku Božicu koja je nekada bila Dobrilina dojilja. Po njoj je poslao poruku svojoj dragani da pobjegne iz trogirskog samostana u kojem se tada nalazila. Nakon što je uspješno prevarila starješinicu samostana, opaticu Gertrudu, pobjegla je, ali je Miljenko nije docekao na dogovorenom mjestu, blizu Trogira.
Dobrila je potpuno sama lutala u olujnoj noci sve dok je ujutro nisu uhvatili hajduci. U ogromnom strahu, nezašticena djeva je, nakon obecanja da ce je odvesti Miljenku u Visovacki samostan, prihvatila ponudu opasnih drumskih skitnica da pode s njima. U meduvremenu se Miljenko prerušio u fratra kako bi sprijecio da ga hajduci ubiju. Naime, Dobrilin je otac, knez Radoslav, narucio od hajduka njegovo ubojstvo i to uz nagradu. Razocarana Dobrila je pomislila kako se on zaista zaredio te je izgubila svaku nadu da se eventualno tajno vjencaju na Visovcu.
Kada je saznao za bijeg svoje kceri, knez Radoslav se, ohol i tiranski nastrojen, odlucio poslužiti lukavstvom kako bi sprijecio obiteljsku sramotu. Saznavši za kcerkin bijeg i povrijeden u svojoj oholosti oca tiranina, konte Radoslav se poslužio lukastvom da sprijeci sramotu obitelji. Pružio je ruku pomirenja uvijek dobrocudnom Miljenkovom ocu, knezu Adalbertu nakon cega su zajedno poslali na Visovac tri izaslanika ciji je zadatak bio da nepokorene ljubavnike, Miljenka i Dobrilu, nagovore na povratak i svecano vjencanje u Kaštel Lukšicu.
Kaštelanski ljubavnici su prihvatili roditeljsku ponudu. Medutim, Dobrilin otac, knez Radoslav se nikako nije mogao pomiriti sa cinjenicom da je Miljenko ipak pobijedio i da ce odvesti njegovu Dobrilu, kao svoju suprugu, u njihov novi dom, dvorac plemicke obitelji Rušinic. Obuzet nesavladivom mržnjom i osvetom, vecer nakon vjencanja dvoje mladih u ljeto 1690. godine, knez Radoslav je na mostu ispred svog dvorca u Kaštel Lukšicu ubio svog zeta iz kubure.
Nekoliko mjeseci nakon nemilog dogadaja, Dobrila je od silne tuge izgubila razum, razboljela se i umrla. Njezina posljednja želja je bila da je pokopaju kraj Miljenka u crkvici Sv. Ivana na Rušincu koja potjece iz 16. st.. U toj se crkvici danas nalazi nadgrobna ploca na kojoj piše. "Pokoj ljubovnikom". U Kaštel Lukšicu se osim njihova groba nalazi i izvorni Dobrilin dvorac Vitturi iz XV. – XVI. st., Miljenkov kaštel Rušinic iz XV.st te stara crkva iz 1530.god. u kojoj su vjencani. Prema ovoj legendi napisani su roman, drama i opera.
Izvor: http://www.kastela-info.hr/hr/mid
Post je objavljen 06.05.2009. u 11:24 sati.