...koračajući životom, svojim životom, lomim se, padam, posustajem...
sve mi se čini bezlično i nedovoljno...dolje sam, konstantno sam na dnu...
poznam ga kao svoj dlan, o kako se dobro snalazim na njemu...
bojim se isplivati na površinu, bojim se udahnuti zrak i zapamtiti taj fenomenalan osjećaj,
osjećaj moći, veličanstva...onaj tko sebi zapiše visoke ciljeve vrlo brzo ponovno pada...
isprepletena mrežom osjećaja nalazim se na raskrižju, dal da pokušam pa da na kraju kažem:"Nema veze
što je gotovo, bar sam nešto učinila od života." ; il da ostanem na dnu i odem s činjenicom da ne znam
što je život...smrt je po meni jedna strašno teška riječ, riječ koja te obavije tamom i tugom, riječ zbog koje često padamo na dno...
možda, ne, ja vjerujem da iza smrti dolazi vječni život, al¨ bojim se, užasno se bojim krenuti tim putem,
putem kojim nema povratka...voljela bih zaspati, jednostavno zaspati i probuditi se veća, pametnija i snažnija...
voljela bih imati saznanja o toj riječi, samo riječi, SMRT...nažalost to je neostavriva želja...saznat ću tog dana
kad kročim u nepovrat...sad, dalje koračajući, stupam u život...još jednu misteriju
koju trebam otkriti i odlučiti, dal¨ da udahnem il¨ ostanem na dnu...odlučujem koračati dan po dan, pomalo
uzimati zrak, jer ipak sam premlada da odustanem, a prestara da od želja živim...
(moa zadaćnica iz hrvatskog iz koje san dobila 5 :):):))
Post je objavljen 06.05.2009. u 10:15 sati.