Nismo veslali na Inishmore , ali uzbuđenja nije nedostajalo. Trajekt je promijenio lučicu polaska u zadnji čas.
I iako sam kod rezervacije ostavila broj telefona i datum polaska, nisu nam ništa javili. Na sreću sam, kad smo bili pred Doolinom (lučicom iz koje smo trebali krenuti), nazvala agenciju da ih pitam kako se zove brod s kojim idemo i imala sam što čuti od prijateljice mi : "Zbog jakog vjetra danas ne krećemo iz Doolina, nego iz BalivOhna."
Ja: "?! Odakle????"
Ona: "Ba-li-vOhn."
'em ti zapadno irski izgovor.
Ja: "Samo malo da vidim na karti gdje je to... Vidim Bally..v.. Ona: "Gdje ste sada?"
Ja: "Upravo smo prošli Cliffs of Moher i približavamo se Doolinu. Može li nas brod pričekati?"
Ona: "Do tamo vam treba jedno pola sata.....Brod može krenuti u 13:15 umjesto u 13:00. Nema problema. Nazvat ću ih i reći da vas pričekaju. Ako budete imali kakvih problema, javite se. Idite na Lisdoonvarnu i onda na BalivOhn"
Ja: "Hvala! Kako se zove brod?"
Ona: "Tranquility!"
Tranquility . Yes, right, baš primjeren naziv za ovo smireno iskustvo.
To nije bilo sve.
Kad sam prestala razgovarati i ponovno pogledala na kartu, učinilo mi se da se onaj Bally..v.. kojeg sam vidjela, ne bi trebao čitati kako je ona izgovorila.... Što je nisam pitala spelling....?!
Tko nema u glavi, ima u impulsima. Ne budi lijena i zovi ponovno.
Već sam joj išla na živce . Te sam bookirala jeftine karte, te nas čekaju, te ne razumijem zapadno-irski izgovor...
Zaključak nakon novog razgovora je bio da smo krivo skrenuli u Lisdoonvarni . BalivOhn je Ballyvaghan, a ne onaj drugi Bally..v.. blizu Doolina.
Brod nas je čekao.
Što zbog jakog vjetra, što zbog udaljenosti Ballyvaghana, putovali smo do Inishmorea 2.5 sata umjesto jedan, no o putovanju vam ne mogu pričati. Naime, kad sam vidjela kako se ekipica polako upućuje van na jaki, hladni vjetar jer im postaje slabo od valjanja, odlučila sam uključiti svoje oružje i prespavala dok me nisu probudili kad smo stigli.