Oči su tvoje ko svibanjske kiše,
a volio bih da si razigrana
ko livada cvijećem oslikana
što nadaleko pomamno miriše.
Rad` pjesama tvojih teško se diše,
nekako si pred svima suzdržana,
a volio bih da si raspjevana
ko grlica u svibnju nakon kiše.
Duša ti nemirni proljetni vjetar
zarobljen u cvatu ranih višanja,
bešćutno raznosi mirisni nektar.
Volio bih čuti zvuk gugutanja
i gledat oči što zrače ko jantar;
o, volio bih te tad` bez kajanja.
...............................................................
Post je objavljen 05.05.2009. u 23:43 sati.