Onako usput.
Da li se tko od vas, malobrojnih čitatelja ovog nadasve ludog bloga, sjetio da je jučer, 4.05. u 15.04 bila godišnjica smrti najvećeg „zločinca“ kojeg je na ovim pustopoljinama majka rodila – druga Tita. Sad kad smo ga proglasili zločincem, možemo mu konačno odati poštovanje kao što odajemo poštovanje i ostalim zločincima Anti Paveliću, Bobanu, Luburiću, sve samim osvjedočenim borcima i očevima Domovine, a da nas pri tome ne proglašavaju „komunjarama“ i „jugonostalgičarima“. Jer „svaki zločin je zločin“ pa ako slavimo i štujemo one što su ubijali komuniste i nehrvate, jednako tako možemo slaviti i one koji su ubijali svećenike i Hrvate.
Kako je sve relativno!
Osnuješ Partiju s ciljem da siromašnim i obespravljenim bude bolje. Formiraš partizanske odrede i kreneš u rat protiv najmoćnije vojne Sile na svijetu u trenutku kada su današnji veliki (na pr. Francuzi) sjedili u toplim zapećcima čekajući razvoj događaja ili bili saveznici iste te Sile (na pr. Talijani) tako dugo dok nisu shvatili kako je stvar sa Silom evidentno propala, pa prešli na stranu saveznika, osnuješ Pokret nesvrstanih da bi napravio tampon zonu između Istoka i Zapada. Između dva nekadašnja „saveznika“ kojima je jedina ideja bila da nametnu svoj sustav vrijednosti pa makar pri tome razorili čitav svijet. Od najzaostalije zemlje ovog dijela Europe stvoriš za nepunih desetak godina zemlju s gotovo 100% pismenošću, izgradiš industriju, ceste, naučiš ljude da „tuđe nećemo, a svoje ne damo!“, naučiš ih da je bolje imati svoje pa makar i ne bilo sve najbolje.
Ali u jednom trenutku nesmotrenosti, još uvijek pod svježim dojmom zlodjela što si ih gledao kroz četiri duge godine rata, napraviš grešku. Umjesto da ih pohvataš i da im sudiš, pa da ih tek onda kazniš, pogriješiš pa ih kazniš bez suda.
I zato je postao zločinac! Često se pitam što bi njegova kopija učinila 1995. godine da su povijesne okolnosti bile malo drugačije. Nisam siguran da ne bi učinio jednako. Da je recimo na granici između Hrvatske i Srbije stajala neka vojska i izbjeglice iz Krajine poslala natrag da im onda sude njegovi sudovi. Ovako se morao zadovoljiti samo s kopijom Križnog puta, a Bleiburši igrokaz sa pucanjem mu je izmakao.
Ali to je tako s kopijama velikih. Čak ni u zločinu ih ne mogu dostići!
Post je objavljen 05.05.2009. u 19:17 sati.