9: Posjet
Skamenjeno sam promatrao situaciju pred sobom. Nešto me je sprječavalo da se pokrenem, nešto mi je držalo usta zatvorenima. Čuo sam samo bijesno režanje koje je odjekivalo golemim prostorom.
Čak i u mraku predvorja, mogao sam razaznati taj poznati izraz na Darrenovu licu – izraz koji je odavao želju za borbom, za izazovom. Nije me to iznenadilo; iznenadila me žestina njegova pogleda koja me izravno osuđivala za nešto što se dogodilo, i na prvom mjestu, iznenadilo me što uopće vidim Darrena. Snažna, mišićava prsa nadimala su mu se od strahovitog režanja koje mu je dopiralo kroz stisnute zube.
Nije bio jedini koji je režao; s njegove je lijeve strane stajao Dimitrij, grčevito stišćući njegovu ruku, tako da se nije mogao pomaknuti. Lijepo mu je lice bilo iskrivljeno od gnjeva, ali u očima mu je gorjela pobjeda. Očito je iščekivao ovaj trenutak. Režanjem se svojski trudio nadglasati Darrena. S druge je strane stajao visoki, ispijeni vampir s kojim nisam uspostavio naročito prijateljski odnos, samozatajni Hector, držeći se mnogo mirnije od Dimitrija, ali svejedno je snažno zadržavao Darrena, stišćući mu drugu nadlakticu. On pak se prestao otimati kad su mu oči pale na mene; upravo je to bio i jedini razlog zbog kojeg su me ostali primijetili; njih su trojica imali vrlo zahvalnu publiku; tridesetak vampira raširilo se po predvorju, okružujući ih, a svima im je na licu igrao samodopadan izraz, gotovo pobjedonosan. Željno su očima prelazili od mene do Darrena, pa ponovno.
„Što je ovo?“, najednom sam upitao, čim sam posložio misli u glavi. Glas mi je bio staložen i miran, ali čvrst. Dimitrij je prestao režati, ali Darren je iskesio zube i zadignuo usne, zarežavši još glasnije, strijeljajući me pogledom. Oči su mu bile crne poput katrana. Bilo mi je kao da gledam pomahnitalog medvjeda koji se sprema za napad – a ja sam bio plijen.
Nisam tratio vrijeme spuštajući se niz stube; umjesto toga, rukom sam upro o tamni rukohvat stubišta i elegantno preskočio, dočekavši se na noge pri mramornom podu predvorja, spretno poput mačke.
Osjetio sam poglede vampira koji su mi probadali leđa, profil i prsa, ali gledao sam ravno u proždrljivu tamu Darrenovih očiju. Uspravivši se, krenuo sam prema njemu, lagano se mršteći. Dimitrij me proračunato mjerkao pogledom, iščekujući moju reakciju.
Nisam im namjeravao priuštiti zabavnu predstavu pa sam samo krajnje bezizražajno pogledao Dimitrijeve zelene oči i rekao: „Pustite ga.“
Nitko se nije ni pomaknuo. Dimitrij me samo nastavio gledati.
„Pustite ga“, ponovio sam s ledom u glasu.
Hector je krišom pogledao Dimitrija. On je odvratio pogled od mene kako bi mu kimnuo. Ni sekundu kasnije, obojica su stajala po strani, stopljeni s ostalim vampirima u publici.
Darren je protrljao nadlaktice, i dalje me motreći s prijezirom. Izgledao je isto kao i zadnji put kad sam ga vidio; brončana mu je kosa bila raskuštrana, a nosio je iznošene traperice i sportsku majicu kratkih rukava. Jaka mu se vilica stiskala – suzdržavao se da opet ne počne režati na mene.
„Kako to da si ovdje?“, upitao sam ga, pokušavši zvučati blago; nije mi uspjelo – glas mi je zadrhtao. Ako se nešto dogodilo Veronici…
„Htio sam porazgovarati s tobom“, reče, mršteći se. Sad je u njegovu pogledu bilo nešto više od surove agresivnosti. Gledao me kao da sam ga izdao.
„Naravno“, tiho sam rekao, kimnuvši glavom.
Ali reakcija ostalih vampira bila je trenutačna; okružili su nas ljutiti siktaji. Uzbunjeno sam se okrenuo i ogledao oko sebe, na kraju upitavši: „Postoji li neki problem?“. Glas mi je zvučao kao pucanje leda.
Mnogi su mi pogledi govorili kako mi nešto očito promiče. Naravno, nisam znao o čemu se radi, ali vidio sam da Darrena nipošto ne smatraju dobrodošlim. Bilo je to blago rečeno; izgledali su kao da ih ništa ne bi veselilo više od mogućnosti da ga rastrgaju i ubiju na licu mjesta.
„Da, Lucase,“ oglasio se Dimitrij, „postoji problem. On“, rekao je, trznuvši glavom prema Darrenu, „nije ovdje dobrodošao.“
Darren se spremao da mu odbrusi, ali preduhitrio sam ga.
„Došao je ovamo kako bi razgovarao sa mnom“, rekao sam odsječno. „Nema nikakve loše namjere. Molim vas da nam date malo privatnosti. Sumnjam da se vas tiče ono što mi Darren želi reći.“
U sljedećem su me trenutku strijeljali bijesni pogledi vampira iz Muzeja. Bilo je očito da moj postupak smatraju vrlo drskim i da me ne vide u znatno boljem svjetlu od Darrena.
Dimitrijevo je lice bilo smrknuto. Ljutio se na mene, ali nije me bilo briga.
„Vratite se u svoje sobe“, rekao je preko volje.
Ogorčenje ostalih bilo je gotovo opipljivo u zraku, ali Dimitrij je bio glavni autoritet nakon Glorije u Muzeju. U nekoliko sekundi, predvorje se ispraznilo, uz mnogo šištanja i nezadovoljnih komentara.
Ipak, Dimitrij i Hector nisu se ni pomaknuli.
Hladno sam podigao obrve pri pogledu na njih, ali znao sam da bolje od ovog neću postići. Nisam želio iskušavati Dimitrijevu strpljivost pa sam ih odlučio ignorirati.
„Dakle?“, upitao sam Darrena, pozorno ga motreći, „O čemu se radi?“
Darren je djelovao kao da se trudi primiriti. Duboko je udahnuo kako bi smirio podrhtavanje svoga tijela. Zatim me opet prostrijelio pogledom.
„Veronica je zabrinuta za tebe“, protisnuo je kroz zube.
„Veronica?“, zbunjeno sam upitao, namrštivši se, „Gdje je ona?“
„Nije ovdje“, odvratio je Darren.
„Poslala te ovamo?“, rekao sam glasom koji je zvučao pomalo glupavo zbog toga što nikako nisam mogao shvatiti o čemu Darren priča.
„Ne. Došao sam ovamo da je mogu uvjeriti da si ti u redu“, zarežao je.
Iznenađeno sam podigao obrve. Zašto onda ona nije došla ovdje? Naposljetku, ona me i dovela ovdje. Darren kao da mi je pročitao misli.
„Nije htjela doći jer ti nije željela smetati. Nije niti meni dopustila da dođem ovamo; jedva sam joj uspio umaknuti.“ Činilo mi se da Darren diskretno preokreće očima.
„Naravno da mi ne bi smetala. I zašto te ne bi pustila da dođ…“, zastao sam, a usta su mi se skupila u „o“, kao izraz shvaćanja. Sjetio sam se da mi je Gloria nešto natuknula kad mi je pričala o sebi.
„Naše doba mira nije dugo potrajalo. Nomadski vampiri koji su ovuda prolazili nisu bili nimalo sretni zbog toga što je naše lovište obuhvaćalo i područje Londona, tako velikog i moćnog grada. Nije im se sviđalo što smo praktički označili svoj teritorij. Zato su se svi okupili kako bi nas otjerali. Ipak, jedna se povelika skupina nomada također ujedinila u skupinu koju su nazvali Cirque des Vampires, i djeluju još danas. Oni su stali na našu stranu i tako smo uspjeli ostati netaknuti. Ali taj je događaj zauvijek promijenio odnose između nas i Veronice; ona i Darren bili su na suprotnoj strani. Ja sam uspjela prijeći preko toga, ali Victoria nije.“
Zato se Veronica nije htjela tako dugo zadržavati ovdje, zato su nas ostali vampiri promatrali oholo kad smo ovamo došli. Oni su ostali vjerni Victoriji, ali nisu se ništa usudili poduzeti zbog Glorije.
Darren se gorko osmjehnuo.
„Zašto si onda došao?“ ovaj mi je put glas doista bio zabrinut. Nikad nisam mislio da bi se Darren izložio takvom riziku zbog mene. Opet, bilo je kao da mi čita misli.
„Nisam ovamo došao zbog tebe“, siknuo je, a jarke su mu oči opet sijevnule gnjevom, „nego zbog Veronice!“
„Zbog nje?“, upitao sam, zbunjen više nego prije. „Ali rekao si da se ona brine za mene.“
„Točno. Praktički je izvan sebe od brige. Svaki dan strepi i boji se da su te ubili.“
Dimitrij je prosiktao u pozadini, podsjetivši me pritom na svoju prisutnost. Darren se nije obazirao na njega.
Lecnuo sam se; ako Veronica doista toliko brine za mene, ne zaslužujem je kao prijateljicu. Pa čak ni Darrena. Premda je došao zbog Veronice, izložio se velikoj opasnosti kako bi dopro do mene.
„Pa“, započeo sam, pomalo ukočeno, „pa…kao što vidiš, sa mnom je sve u savršenom redu. Veronica ne mora brinuti zbog mene.“
„Ne, s tobom nije sve u savršenom redu, Lucase“, zarežao je opet, izbuljivši oči. „Odličan si glumac, ali vidim da si sav rastrojen. Ovo ti mjesto nije nimalo pomoglo. Rekao sam Veronici da se uzalud trudi.“
Sad sam, prvi put otkako sam vidio Darrena, osjetio kako mi srdžba počinje ključati. Ovo mi doista nije trebalo. Nije mi trebala još jedna prodika o tome da mi nisu sve daske na broju. Pa premda sam znao da su Darrenove riječi itekako opravdane, nisam mu mislio dopustiti da nastavi.
Kroz zube mi se oteo siktaj.
„Veronica me nije dovela ovamo bez razloga“, podsjetio sam ga tiho.
Zaustio je da nešto kaže, ali onda je zatvorio usta, promućurno me odmjerivši pogledom.
„Vjerojatno“, priznao je, govoreći netipično administrativnim tonom, „ali plan joj se izjalovio. Možeš li doista reći da ti je ovdje bolje?“
Vidio sam da Dimitrij potiho kipti u sebi, kako mu besprijekorna bijela boja kože postaje nekako gušća. Da je bio čovjek, bio bi crven u licu.
Nisam odmah odgovorio Darrenu. Iz nekog mu razloga nisam mogao pogledati u oči. Njegovo me pitanje nije smjelo zaustaviti, trebao sam potvrditi, ali nisam mogao. Je li mi bilo bolje? Bilo je malo lakše, uz Gloriju. Imao sam oslonac, oko mene su bili ostali vampiri, osjećao sam se malo sigurnije, ali ne, nije mi bilo bolje. Znao sam da mi neće biti bolje sve dok se ne suočim s Amy.
Moja šutnja kao da je Darrenu rekla sve što mu je bilo potrebno da donese zaključak. Osjećao sam inkvizitorski Dimitrijev pogled na sebi, ali pokušao sam ga ignorirati.
„To sam i mislio“, reče Darren pobjedonosno.
„Zašto si došao?“, upitao sam ga još jednom, osjećajući kako mi bijes grebe utrobu oštrim kandžama.
„Rekao sam ti…“
„Ne, zašto si doista ovdje, Darrene?“ presjekao sam ga. Darren je bio temperamentna i impulzivna osoba. Ako osjeti izazivanje s moje strane, brzo će preći na stvar.
U očima mu je zaigrao crni oganj.
„Ne želim više Veronicu vidjeti u takvom stanju, Lucase“, rekao je, kao da zadržava nalet vikanja.
Podigao sam obrvu i ništa nisam rekao, samo ga gledajući.
„Želim da pođeš sa mnom, Lucase“, rekao je napokon.
Odmah sam se ukočio, sledivši se u trenutnom položaju.
„Ti želiš. Da ja. Pođem“, izgovorio sam raščlanjeno, kako bih se uvjerio da sam dobro čuo.
„Sa mnom“, dovršio je Darren, na rubu pucanja.
Nasmijao sam se kroz dah. Ovo nisam očekivao. Mislio sam da će Darrenu biti drago što ima na raspolaganju vrijeme s Veronicom, sad kad mene nije bilo. Ali pristao je na to da im se vratim, samo kako bi Veronica bila mirna. To me posve razoružalo. Ipak, Veronica je vjerovala da će mi ovdje biti bolje. Ona me ovdje poslala. Ako sada odem, sve je bilo uzalud.
„Ne“, dahnuo sam, protresavši glavom.
Darren se namrštio i stisnuo čeljust, a Dimitrij me nastavio procjenjivački motriti.
„Ne“, ponovio sam.. „Ne idem. Ostajem ovdje.“
Darren me nekoliko trenutaka samo ošamućeno gledao, a onda se iskreno nasmijao. Nastavio sam posve ozbiljno gledati u njega dok se golemo predvorje orilo od njegova smijeha.
„Lucase, nemoj me tjerati da te odvlačim odavde“, puhnuo je posprdno.
Sagnuo sam se u polučučanj, iskesivši zube. „Samo se usudi“, bijesno sam siknuo na njega.
Iz prsa mu se otelo duboko, muklo režanje, a onda se prignuo kako bi skočio.
Prije nego se maknuo sa svog mjesta, nadlaktice su mu opet grčevito stiskali Hector i Dimitrij, zadržavajući ga na mjestu. Dobio sam dojam kao da gledam u ljude koji na lancu drže kakva razjarena psa. Ovaj put se i Hector pridružio režanju; Jeka je parala zrak, odbijala se od zidova, ispreplitala se s bukom koja je najednom zavladala predvorjem.
„Prestanite“, obrecnuo sam se na njih, prilazeći im bliže.
Režanje je utihnulo, ali Darren je ostao okovan u čeličnom stisku dvojice vampira.
Bio sam već ozbiljno ljut pa sam prišao sasvim blizu Darrenu koji me i dalje bijesno gledao i rekao mu: „Reci Veronici da sam u redu i da nema razloga brinuti za zabrinutost. I zahvali joj u moje ime.“
„Koji si ti nezahvalni mali gad“, ubojito je protisnuo Darren.
U meni je buknula posve nezvana srdžba. Došlo mi je da žestoko udarim Darrena. Uspio sam se pribrati, a sam mu se unio u lice, pri čemu mi je kosa pala preko desnog ramena.
„Nezahvalni gad?“, šapnuo sam. „Misliš da nisam vidio kako mjesecima gledaš u mene kao da jedva čekaš da odem od vas? Da ti se skinem s vrata? Sad si napokon dobio ono što si želio, zar…“
Prije no što sam se uspio pomaknuti, Darrenovo je lice poletjelo prema meni. Vidio sam samo bljesak očnjaka prije no što sam u vratu osjetio groznu, oštru bol. Darren je silovito zario zube u nezaštićenu kožu na lijevoj strani mog vrata, a onda divljački potegnuo, otkinuvši mi time komad mesa.
Kriknuo sam od boli, uhvativši se šakom za vrat, zateturavši unatrag, što dalje od Darrena. Pao sam na koljena, grčevito stišćući vrat.
Osjetio sam kako mi se niz vrat, prsa, i trup slijeva krv. Tekla je gotovo nezaustavljivo, natapajući mi odjeću. Probila je kroz pregibe prstiju kojima sam pritiskao mjesto na kojem je nedostajao dio mog vrata i nastavila teći niz moju podlakticu.
Darren mi je uputio još jedan razjaren pogled u kojem su se izmiješali ogorčenje i gnjev, a onda ispljunuo krvavi, bezlični predmet pred moje noge. Niz bradu mu je tekla grimizna krv, odudarajući od njegove bijele kože. Zubi su mu bili blistavi, iskešeni.
Zgranuto sam ga gledao, u pukoj nevjerici kojoj je moj bijes ustupio mjesto. Bol mi je pulsirala u vratu; bila je grozna.
A onda se predvorjem opet razleglo režanje. Niti sekundu kasnije, jedan se glas izgubio iz kaotične galame.
Na mramorni je pod muklo palo nešto obavijeno brončanom kosom. Darrenova se glava zakotrljala i zaustavila preda mnom.
Post je objavljen 05.05.2009. u 18:53 sati.