Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vaseljena

Marketing

Barack Obama & Karmen Lončarek

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

By BARACK OBAMA and RICHARD LUGAR

Published: June 6, 2005

Washington — When we think of the major threats to our national security, the first to come to mind are nuclear proliferation, rogue states and global terrorism. But another kind of threat lurks beyond our shores, one from nature, not humans - an avian flu pandemic. An outbreak could cause millions of deaths, destabilize Southeast Asia (its likely place of origin), and threaten the security of governments around the world.
Earlier this year, Dr. Julie L. Gerberding, director of the Centers for Disease Control and Prevention, called the possibility of avian flu spreading from Southeast Asia "a very ominous situation for the globe." A killer flu could spread around the world in days, crippling economies in Southeast Asia and elsewhere. From a public health standpoint, Dr. Gerberding said, an avian flu outbreak is "the most important threat that we are facing right now."
International health experts say that two of the three conditions for an avian flu pandemic in Southeast Asia have already been met. First, a new strain of the virus, called A(H5N1), has emerged, and humans have little or no immunity to it. Second, this strain can jump between species. The only remaining obstacle is that A(H5N1) has not yet mutated into a form that is easily transmitted from human to human.
However, there have been some alarming developments. In recent months, the virus has been detected in mammals that have never previously been infected, including tigers, leopards and domestic cats. This spread suggests that the virus is mutating and could eventually emerge in a form that is readily transmittable among humans, leading to a full-blown pandemic. In fact, according to government officials, a few cases of human-to-human spread of A(H5N1) have already occurred.
The precedent that experts fear is the 1918 flu pandemic, which began in the American Midwest and swept the planet in the era before air travel, killing 20 million to 40 million people. As John M. Barry, author of "The Great Influenza," has observed, "Influenza killed more people in a year than the Black Death of the Middle Ages killed in a century; it killed more people in 24 weeks than AIDS has killed in 24 years."
At the moment, effective responses to an avian flu pandemic are limited and will come far too late for many people in Southeast Asia. Indeed, so far more than 60 percent of those diagnosed with the avian flu have died. There is no proven vaccine for the A(H5N1) strain and it could take months to produce a fully effective one. Moreover, while some antiviral treatments may help flu sufferers, they are not widely available and must be administered to patients within 24 hours after the onset of symptoms.
It is essential for the international community, led by the United States, to take decisive action to prevent a pandemic.
So what should we do? Recently, the World Health Organization called for more money and attention to be devoted to effective preventive action, appealing for $100 million.
Congress responded promptly. A bipartisan group of senators obtained $25 million for prevention efforts (a quarter of the request, the traditional contribution of the United States), allowing the C.D.C., the Agency for International Development, the Health and Human Services Department and other agencies to improve their ability to act.
In addition, the Senate Foreign Relations Committee unanimously approved legislation directing President Bush to form a senior-level task force to put in place an international strategy to deal with the avian flu and coordinate policy among our government agencies. We urge the Bush administration to form this task force immediately without waiting for legislation to be passed.
But these are only modest first steps. International health experts believe that Southeast Asia will be an epicenter of influenza for decades. We recommend that this administration work with Congress, public health officials, the pharmaceutical industry, foreign governments and international organizations to create a permanent framework for curtailing the spread of future infectious diseases.
Among the parts of that framework could be these:
Increasing international disease surveillance, response capacity and public education and coordination, especially in Southeast Asia.
Stockpiling enough antiviral doses to cover high-risk populations and essential workers.
Ensuring that, here at home, Health and Human Services and state governments put in place plans that address issues of surveillance, medical care, drug and vaccine distribution, communication, protection of the work force and maintenance of core public functions in case of a pandemic.
Accelerating research into avian flu vaccines and antiviral drugs.
Establishing incentives to encourage nations to report flu outbreaks quickly and fully.
So far, A(H5N1) has not been found in the United States. But in an age when you can board planes in Bangkok or Hong Kong and arrive in Chicago, Indianapolis or New York in hours, we must face the reality that these exotic killer diseases are not isolated health problems half a world away, but direct and immediate threats to security and prosperity here at home.

Barack Obama, Democrat of Illinois, is a member of the Senate Foreign Relations Committee and Richard Lugar, Republican of Indiana, is its chairman

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Karmen Lončarek

Eto, stiže nam nova bolest godine. Ove sezone nosi se, dakako, svinjska gripa. Preklani smo uspješno izmakli ptičjoj gripi, prije toga pak spasili smo se od zapadnonilskog virusa, SARS-a, ebole, svinjske bruceloze, kravljeg ludila, žute groznice, mišje groznice, hantavirusa, slinavke i šapa, AIDS-a, borelioze, krpeljnog meningoencefalitisa, legioneloze, antraksa, botulizma, bioterorizma uopće...

Opet se gomilaju zalihe cjepiva i antivirusnih lijekova, a dionice njihovih proizvođača opet se penju u nebo. Slična modna ludost vlada i među nezaraznim bolestima, pa smo sedamdesetih godina strepjeli od arterijske hipertenzije kao tihog ubojice, osamdesetih bio je to kolesterol, devedesetih stres. Posljednjih godina pak nose se HPV i osteoporoza, zoblju se vitamini i minerali, diskriminiraju pušači. Za one kojima se ovakvo razmišljanje čini odveć ciničnim, evo suhih brojki kao potkrepe.

Od 2003. do danas od ptičje gripe je (sjećate li se kad ste se suočili s nevjerojatnom činjenicom da se u slobodnoj prirodi može naći krepanih ptica?) u cijelom svijetu umrlo ukupno 257 ljudi.

Od SARS-a je (sjećate li se otkazivanja avionskih letova i slika putnika sa zaštitnim maskama na licu?) umrlo ukupno 775 ljudi.

Od 1980. godine do danas od kravljeg ludila (sjećate li se kad se tjednima niste usudili kupiti junetinu?) u svijetu je umrlo 214 ljudi.

Za nepažljive, ponovit ću brojke: SARS – 775 mrtvih; ptičja gripa – 257 mrtvih; kravlje ludilo – 214 mrtvih.

Usuditi se sjesti u auto

A sad da vidimo od čega se umire zaista masovno.

Na primjer, prometne nezgode: godišnje u svijetu u prometnim nezgodama pogine 1,2 milijuna ljudi, a ozlijedi se njih 50 milijuna. U Hrvatskoj u prometu godišnje pogine oko 700 ljudi – pa kako to da još uopće itko od straha sjeda u automobil?

Od hepatitisa B u svijetu godišnje umre najmanje petsto tisuća ljudi.

Od obične gripe u SAD umre 36 tisuća ljudi; od liječničke greške u američkim bolnicama godišnje umire gotovo sto tisuća ljudi, to jest dvostruko više nego od AIDS-a (kako ti Ameri uopće još imaju hrabrosti prijeći bolnički prag?).

Čovjek se mora zapitati hara li svijetom neki još neotkriven virus naivnosti kad se svaki put iznova dademo navući na ovakva ponavljana plašenja mikroskopskim masovnim ubojicama i katastrofične najave pandemija.

Proizvođači cjepiva protiv svinjske gripe već trljaju ruke, na tržištu, gle čuda, već postoje zalihe cjepiva, pa zato vrijedi podsjetiti da SAD već imaju jedno krajnje neugodno iskustvo s tim cjepivom. Naime, godine 1976. je u Fort Dixu u državi New Jersey dvije stotine ljudi oboljelo od svinjske gripe, a jedan (jedan!) čovjek je umro. Kao odgovor na prijetnju moguće epidemije, protiv svinjske gripe je cijepljeno 40 milijuna ljudi. Program cijepljenja naglo je zaustavljen nakon što je više od petsto cijepljenih ljudi oboljelo od Guillain-Barreovog sindroma, teškog oblika paralize, uzrokovanog cjepivom. Kao neposredna posljedica tog cijepljenja umrlo je 30 (da, upravo toliko: tri-de-set) ljudi.

Kao i kod bioterorizma, kojeg se najviše boje najrazvijenije države, a omogućava ga visoka tehnologija kojom raspolažu samo, jedino i isključivo najrazvijenije države, kod svinjske gripe i ostalih »epidemija godine« u oči jako bode taj element očekivanosti i predvidivosti. Zaboga, pa kakva je to epidemija, štoviše, pandemija, koju nam najavljuju, pa nam omogućavaju da se pripremimo za nju, pa da se zaštitimo od nje, i potom budemo zahvalni brižnoj državi što nas je brzim i dobro organiziranim mjerama spasila pošasti? Najavljena i izbježiva katastrofa – nije li to nešto poput drvene peći?

Pandemija straha

Ako se treba bojati nečega u vezi s ovim najavljenim pošastima, onda je to upravo njihova najavljenost. Jednu takvu najavu epidemije virusa gripe u sisavaca koji će mutirati tako da se može prenijeti s čovjeka na čovjeka objavio je ugledni dnevnik New York Times 6. lipnja 2005. pod naslovom »Grounding Epidemics« (doslovce prevedeno, »Uzemljivanje epidemije«). Autori su Richard Lugar, političar iz Indiane, i – sram bilo svakoga tko pomisli nešto loše – Barack Obama.

No, daleko od toga da su sve te više ili manje najavljene epidemije obične štorije od kunelića. Jer, ono što se neporecivo uspješno širi takvim najavama jest pandemija straha, sa svim svojim složenim posljedicama. Jedna od najočitijih svakako je značajan profit koji taj strah donosi farmaceutskoj industriji i medijima, no ima tu i drugih, manje vidljivih, ali ne manje značajnih posljedica.

Repetitivnost, gotovo pa redovitost tih epidemija strahovanja, drži golem broj ljudi u cijelom svijetu u nekoj vrsti trajnog izvanrednog stanja. Izvanredno stanje san je svake državne uprave jer ono zaziva izvanredne mjere, otvara mogućnost sužavanja svih vrsta sloboda u zamjenu za malo (često, vrlo malo) sigurnosti i jača vlast u svakom pogledu.

Strah od virusa koji se zahvaljujući modernim prometalima može pojaviti u bilo kojem kutku svijeta na osobit način ujedinjava ljude na planetarnoj razini: bili na polarnoj istraživačkoj stanici ili na Manhattanu, svi strepe od jedne te iste nevidljive, i uopće, ljudskim osjetilima neraspoznatljive, opasnosti. Borba protiv te opasnosti ne samo da homogenizira, jer svi se imaju pridržavati jedinstvenih mjera profilakse, već i uniformira: zaštitne maske za lice i gumene rukavice. Zanimljivo, te su rukavice obično plavkaste ili zelenkaste, a gotovo nikad bijele. Tko se dobro zamislio nad prizorom aerodromskog službenika u obojenim gumenim rukavicama, teško se oteo dojmu da one naprosto ne smiju biti bijele jer bi tad službenik sličio liku iz Disneyevog crtića. Dakle, izgledali bi smiješno.

Nošenje zaštitnih maski ne samo da ljude uniformira, već ih pokrivanjem lica depersonalizira. Paradoksalno, kultura koja žučno agitira protiv nepravde islamskih pokrivala na ženskom licu, nameće pokrivalo za lice i muškarcima i ženama, izjednačavajući ih u nepravdi.

No možda je najstrašnija posljedica globaliziranog straha od »bolesti godine« ta što je – budući da svako ljudsko biće može prenijeti virus na bilo koje drugo ljudsko biće – strah od Drugoga u obličju crnca, Azijata, žene, homoseksualca... manjinca, zamijenjen strahom od drugog čovjeka uopće: Drugi može biti bilo tko, dakle svatko. Tako nas svinjska gripa, i ostale najavljene katastrofe, razjedinjava na višoj ljudskoj razini, da bi nas ujedinila u strahu za goli život, to jest onoj najnižoj.

Novi list, 2.5.2009.



Post je objavljen 05.05.2009. u 13:59 sati.