Marketing
Klek
Da, moram učiti. Ali isto tako moram i napisati post o Kleku. Dok mi je još friško naravno. A smotana kakva jesam i u gužvi koja je veoma aktualna zadnjih par tjedana jednostavno je ovako bolje. A i duga je noć za učenje. I tako sam sinoć spavala ravno 13 sati. No, ajmo redom.
Noć prije sam spavala ravno 45 minuta. Razlozi su brojni, tako se poklopilo, da ne objašnjavam sad previše. No imalo je to i svoje posljedice. Nakon tih fascinantnih 45 minuta sna probudila sam se u petak ujutro i prvo što sam morala je bilo pranje kose i pakiranje. Naravno u zadnji tren, jer sve ostalo mi je jednostavno prerano.
Nakon svih potrebnih priprema sestra me odvezla na Glavni kolodvor i avantura je počela. Nas petero se našlo ispred Glavnog kolodvora, a ostatak ekipe (još četvero) smo skupljali putem. Ušli smo u vlak i zabava je počela. Početak je bio veoma zanimljiv, jer smo skoro fulali stanicu (trebali smo sići u Karlovcu). To je bio znak da će sve biti spontano i zabavno. Jer smo se samo smijali non – stop.
Nakon što su nas kolege pokupili u Karlovcu, krenuli smo prema Generalskom stolu gdje smo pokupili zadnjeg kolegu. Dakle sve skupa nas je bilo devet.
Prva postaja nam je bio Đulin ponor u Ogulinu.
Đulin ponor je veoma zanimljiv, budući da je to mjesto gdje rijeka Dobra ponire i čini mi se da je ona jedna od naših najdužih ponornica, jer se u podzemlju zadržava oko 100 kilometara. Nemojte me držat za riječ, kolega je o tome pričao u petak, a svašta se još dogodilo nakon toga.
Uglavnom, ime je dobio po jednoj djevojci koja se zvala Đula ili Zulejka i bacila se tamo, za vrijeme Napoleona, ako se ne varam, za svojim dragim koji je poginuo u ratu.
Ima čak i svoju ulicu.
A ovo smo išli osvojiti (pogled na Klek iz Ogulina)
Ekipa spremna za pokret
Kada smo završili sa razgledom Ogulina, lagano smo krenuli prema podnožju Kleka. Ne moram niti pričati da je cijeli krajolik naprosto predivan. Sutra bih mogla tamo živjeti.
I onda je počeo uspon. Imali smo hrpu stvari i to nas je poprilično usporavalo. Dvoje kolega i ja smo bili lagano zadnji, trebalo nam je samo dva i pol sata (za uspon koji inače traje sat vremena). Došla bih ja i prije gore, međutim moja crijeva su imala popriličan party zbog kojeg sam dva puta morala tražiti nekakvo grmlje (Neverine tebe se sjetih:). Ti bolovi su me poprilično usporili. Pa smo nas troje lijepo laganini.
Evo malo da vidite kako staza izgleda
Kada smo konačno došli gore, pogled je bio prekrasan.
A i evo planinarskog doma. Koja sreća kada sam ga ugledala.
Nakon što sam dovela svoja crijeva u red, malo sam legla da se odmorim, jer sam bila strašno umorna i iscrpljena. Slika sobe sa mog kreveta.
Planinarski dom je bio super. Stariji bračni par ga vodi i moram priznati da su veoma simpatični i susretljivi. I naravno, u potpunosti su razumjeli sve naše potrebe za pjevanjem do pet ujutro :)
Na raspolaganju smo imali i kuhinju gdje smo si sami kuhali.
Nakon što sam se probudila, taman sam se spustila na kuhano vino. To je bilo tek zagrijavanje za drugi dan. svi smo bili umorni, pa smo već oko pola dvanaest bili u krevetu.
U subotu smo bili na nogama već oko devet ujutro. Nakon doručka smo se razišli malo po brdu i krenuli u istraživanje prirode. Kolega i ja smo krenuli sami šetati okolo i tražili smo zanimljive pripadnike flore i faune.
Našli smo nekoliko orhideja. Kojih ima oko 30 vrsta na samom Kleku (dok ih u cijeloj RH ima oko 100). Naravno, sve su endemi i zaštićene.
Evo jedne orhidejice, ne znam latinsko ime, iako mi je kolega rekao... Sram me bilo
Evo jedne lijepe biljčice koja je isto zaštićena i taman je u cvatu, a zove se Erica carnea ili proljetna crnjuša.
Zatim evo još jedne jako jako zanimljive biljčice. Naime, ona je stenoendem, što znači da raste samo ovdje i nigdje drugdje. Nju nam je pokazao asistent iz botanike, koji je došao vidjeti kako cvate kitajbelov jaglac ili Primula kitaibelii (majke mi tako se zove biljka i sad cvate). I da, to mi je bio dokaz: „Bilo kuda, biolozi svuda“
Rekao nam je puno ime biljke, ali ja biser zapamtila samo ime roda koje je Cerastium. Ostatak ću saznati kada sliku budem stavila u herbar za ispit.
A onda sam slučajno u travi opazila jednog lijepog pripadnika faune. Sunčao se i skupljao energiju.
Naravno uslijedio je fotosešn iz svih kuteva, no vama ću staviti samo ove dvije slikice, čak sam ga pokušala uhvatiti, ali naravno bio je prebrz, iako je bilo jutro.
Šta nije prekrasan? Onda je bila rasprava jel to vrsta Lacerta agilis ili Lacerta viridissima. Zaključili smo, nakon poduže rasprave, da je to jako lijepi primjerak vrste Lacerta viridissima.
Jedan zanimljiv lišaj. Pokazuje samo koliko je priroda lijepa u svim svojim oblicima.
A pogledajte mene kako sam sladak.
Sex u prirodi
Nakon odličnog ručka koji smo jeli u subotu (pripravljen od nekih sastojaka koje smo nabrali u okolici doma), opet sam malo odmarala, čak sam i zaspala, jer je počela kiša i nismo baš mogli vani previše šetati. U jednom trenutku se čak i magla spustila, te nam je bilo jasno kako je nastala legenda o vješticama s Kleka. Sve je gore bilo mistično u tom trenu.
Poslijepodne sam krenula sama u šetnju okolicom, te sam slikala biljčice okolo. Čak sam bila raspoložena za uspon do vrha, međutim odustala sam od tog nauma, budući da sam bila sama i svjesna svoje nespretnosti, nakon male šetnje vratih se natrag u dom.
Cvijetići biljke Pulmonaria officinalis (ljekoviti plućnjak)
Zanimljivo je gore to što neke biljke, kao i ovaj ljekoviti plućnjak, tek sad cvatu, zbog visine. Dok su one u nizinama već davno završile sa tim poslom.
Malo igre sa kapima kiše.
Mahovina nekakva. Svidjela mi se zelena boja i lijepa morfologija.
Jedna biljka, nimalo posebna, raste svuda, ovdje još nije niti procvala (cvate slično kao maslačak), međutim meni smiješna zbog imena. Zove se praseće zelje ili latinski Aposeris foetida.
Biljka zapela u puževoj kućici
Zanimljiv lišaj
Nakon lagane šetnje vratih se u dom, budući da se počelo spremati nevrijeme. Kao što se lijepo vidi na slici.
Nakon večere započela je zabava. Kompromitirajuće slike neću stavljati na blog :). Stvarno se dugo nisam tako dobro zabavila. Ubili smo oko 17 litara kuhanog vina i litru medice (koja mi se btw ne sviđa). Ovo mi je bio prvi alkohol nakon godinu i pol, ali mi je stvarno pasao. Pjevali smo, plesali, pričali viceve, glupirali se, igrali još gluplje igre. Neki su se napili i trčali van goli u boksericama, neki su se samo smijali, neki su samo bacali blesave fore. Ali svi smo se odlično zabavili.
U nedjelju ujutro smo krenuli prema vrhu, nas nekoliko, međutim dvije kolegice i ja smo se vratile natrag, budući da nismo bile baš svoje. Malo smo spavale (noć prije smo bili budni do pet ujutro, a ustali smo se prije devet) a i alkohol je ostavio malo traga na nas. Nismo bile tako orne za penjanje kao dan prije.
Par slikica iz kratke šetnje.
Nakon što su se svi vratili natrag krenuli smo lagano prema civilizaciji.
Spuštanje je bilo zabavnije od uspona. Dobila sam nadimak Sunce, zbog žute kabanice koju sam nosila.
Nakon što smo se uspjeli svi u komadu, i manje – više uspješno spustiti krenuli smo prema Generalskom stolu. Kolega nas je pozvao na ručak. Njegova mama nam je pripremila fenomenalnu puricu s mlincima i rižoto od povrća (budući da imamo kolegicu koja nije vegetarijanka, ali ne jede meso:). Svi smo se tako lijepo najeli kao da pet dana nismo jeli.
Nakon svega smo krenuli na vlak za Zagreb.
Nakon tri dana uživancije i zabavljanja, vratih se u civilizaciju. Ovaj izlet ću pamtiti po nevjerojatnoj zabavi. Savršenom društvu, koje se slučajno skupilo (inače se ne družimo previše, samo s vremena na vrijeme na faxu). Zrelosti svih nas. Opuštenosti. Ludim nadimcima i još luđim forama koje će nam sada ostati vjerojatno za cijeli život (poput pozdrava: „Živio aorist“:). Pamtit ću ga zasigurno još jako jako dugo, jer zaista se ne sjećam kada sam se zadnji puta ovako fenomenalno zabavila.
Biolozi su pokorili Klek.
Post je objavljen 05.05.2009. u 00:49 sati.