Marketing
I tako je to bilo...
Dana 22. 2. 2009. godine ustao sam se i znao sam da će taj dan biti posljednji dan mog života. Na brzinu sam se odjenuo, otrčao do očeve drvarnice i uzeo sjekiru. Jutro je bilo još maldo, sunce se tek naziralo na istoku, a u zraku se osijećala gusta magla.
I tako slabašno odijeven, sa sjekirom u ruci odšetao sam se do parka nedaleko od moje kuće. Park je bio pust, a tu i tamo bi naišao kakav stariji gospodin pospano šetajući svog psa. Nastavio sam hodati jer ti ljudi nisu zadovoljavali moje norme. Dugo sam tako šetao kroz sumaglicu i hladan zrak tog - ne sasvim obićnog dana, prolazeći stazama tamnog parka, kraj kojekavih skitnica, pijanaca, beskućnika i ostalih... ali ja sam tražio nekog posebnog na kojemu ću moči zadovoljiti svoje potrebe. I tada sam naišao na mladu djevojku od nekih dvadesetak godina kako sjedi na klupi i čita knjigu. Bila je lijepa, duge plave kose i zelenih očiju, prišao sam joj a ona je samo podigla pogled, pogledala u mene, pa u sjekiru u mojim rukama pa opet u mene i krenula ustati. Tada sam podigao sjekiru visoko u zrak i svom snagom zahamnuo prema njoj, ali prije nego je sjekira pala začuo se jaki, košmarni krik tankog žesnskog glasa koji je odjeknuo cijelim parkom. Glava te djevojke gotovo da se prepolovila , kad sam izvukao sjekiru iz njene lubanje pola mozga palo je na tlo, a druga polovina je visjela da sa sjekire. mahnuo sam par puta da komad mozga otpadne i onda još jednom jako zamahnuo i pogodio ju u vrat - glava se skotrljala na blatnjavo tlo, a krv iz vratnih žila prskala na sve strane. Bio je to neopisiv užitak. Nekoliko trenutaka kasnije odijekivao je zvuk policijske sirene.
Ali kad je policija stigla na klupi užasa ostala je samo lokva krvi, velika lokva žarko crvene mlade krvi...
Post je objavljen 04.05.2009. u 23:55 sati.