Marketing
evo za početak jedna pričica...
Več šest dana nisam okusio okus ljudske, pa makar i životinjske krvi. To me izluđuje, noćima ne spavam a danju sam skroz lud. zjenice su mi konstantno bile proširene a usta suha, kao da mjesecima nisam pio. osjećam se jako loše i bezvoljno, najradije bih zaklao bilo koje biće i ispio iz njega sve do posljednje kapi, ali to sad nije bilo moguće, za mene ne ostvarivo...
I tako sam živio 32 dana, bez i jedne kapi krvi, svakim danom mi je bilo sve gore i gore, ali taj blaženi, spasonosni 32. dan kada sam bio na rubu i mislio da sam gotov, na moja vrata pokuca prelijepa, tgodna, mlada dama. čim san je ugledao osjetio sam se preporođenim, oči su mi se zasjajile a osmjeh razvukao preko čitava lica. na pameti mi je bila samo jedna jedina stvar, postao sam vrlo uzbuđen i jedva sam čekao to obaviti. Mladu damu sam pozvao da uđe i ušla je. A ja sam odjurio u sobu i iz ladice izvadio jednu kutijicu. S vrata sam je pozvao da dođe k meni, ali ja nisam više mogao izdržati, čim je napravila jedan korak izvadio sam iz kutijice nož i svom snagom zamahnuo prema njoj. Silina udarca odbacila ju je do zida, a zatim se beživotno srušila na pod sa prekrasnim oštrim nožem u njenom rumenom čelu. I tada sam navalio kao kuga na gubavca, satima sam samo pio i pio sve dok i posljednja kap crvene tekučine nije završila u meni. Osjećao sam se sjajno, božanstveno i opušteno.
Laganim koracima prišao sam naslonjaču, zavalio se u njega, zapalio cigaretu, ispuhao dim i oblizao usne na kojima se još uvijek nalazio okus rajske krvi...
Post je objavljen 04.05.2009. u 23:53 sati.