Ganuće. Nije mudro, čak ni razborito, moglo bi ga se štoviše nazvati smiješnim. No ipak je dokaz ljudskosti, što god ona značila. Gucnem iz one dozice što je u rukavu nosim kad me nitko ne gleda. Mislite što hoćete o tomu.
Volio sam idiotske slike, nadvratnike, ukrase, platna lakrdijaša, natpise, pučke obojene slikarije; zastarjelu književnost, crkvenu latinštinu, erotske knjige bez pravopisa, romane naših baka, vilinske priče, male dječje knjižice, stare opere, glupe refrene, prostodušne ritmove.
Arthur Rimbaud, Alkemija slova
Post je objavljen 04.05.2009. u 21:40 sati.