Marketing
NE TITOVOM ANTIFAŠIZMU
SVIBANJSKE SVETKOVINE
Mjesec svibanj prepun je događanja, između ostaloga, početkom svibnja obilježava se obljetnica takozvanog oslobođenja.
Normalan čovjek nema prevelikog izbora, nećete birati zlo, samo zato što Vam se ponekada čini kako je to zlo manje od drugog, nešto većeg zla, zlo ostaje uvijek zlo, kao što mržnja uvijek producira novu mržnje, vrteći se u krug i ne mareći za pri tome za žrtve.
Peti mjesec prepun je izuzetno značajnih povijesnih obljetnica, već početkom mjeseca pojedini nostalgičari obilježavaju 4. svibanj kao najtužniji dan svog života, naime, tog datuma 1980. napustio nas je neumrli vođa revolucije i najveći sin naših naroda i narodnosti, Josip Broz Tito. Diktatura crvenog fašizma upropastila je svijet i donijela nesreću i bijedu gotovo polovini Europe koja je dugo vremena stenjala pod crvenom čizmom iza željezne zavjese, Jugoslavija, a onda i Hrvatska unutar te Jugoslavije, nije bila iznimka, naprotiv, upravo jugo-komunistički režim svoju strogoću trenirao je na području današnje Republike Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Naime, komunističkoj partiji i njenim ideolozima bilo je više nego jasno, ako se Hrvati « otmu kontroli « Jugoslavije više nema, zato je režimska omča oko vrata hrvatskoga naroda ujedno bila i najčvršća.
Osmog svibnja obilježava se ulazak partizanskih postrojbi u glavni hrvatski grad, Zagreb, dok je cijeli svijet, ili barem onaj dio svijeta koji nije bio pod komunističkom diktaturom, dočekao oslobođenje, Hrvatska je utonula u novu agoniju sa nesagledivim posljedicama, navodni osloboditelji krenuli su u masovni obračun sa neistomišljenicima diljem ponovo okupiranog hrvatskog teritorija, ovog puta od strane boljševičkog zavojevača.
Tome zorno svjedoči i nova svibanjska, tužna obljetnica, sedam dana nakon « oslobođenja «, dogodio se najveći pokolj u povijesti hrvatskoga naroda, a sve je počelo na pitomom, bleiburškom polju. I kao točku na « I « svibanjskih svečanosti, imamo 25. svibnja svojevrsni bal vampira u Kumrovcu, ili dernek ortodoksnih jugo-nostalgičara, cirkusku manifestaciju koja svakom godinom iznova sramoti našu mladu demokraciju i Hrvatsku u cjelini. « Dan mladosti «, ili rođendan Josipa Broza ( Tito naravno nije rođen 25. svibnja, već nešto ranije ) vrhunac je njegovanja jednog kulta ličnosti svojstvenog samo najvećim režimskim, diktatorskim državama, poput nekadašnjeg SSSR-a, Kube, Libije ili Španjolske pod vlašću notornog diktatora Francisca Franka. Takvom oslobođenju Hrvatska treba poslati samo jednu, jedinu poruku, poruku koju zaslužuje, « to neće proći «, kako bi cinično rekao najveći zagovornik zločinačkog komunističkog režima Stjepan Mesić.
I uistinu, neće proći, naime, treba jednom jasno konstatirati, Hrvatska je bila pod okupacijom više od sedamdeset godina, sve do prvih, demokratskih izbora 1990. godine, naša zemlja bila je pod tuđinskom upravom, životareći u mračnom dobu totalitarnih ideologija. Hrvatska je bila zemlja na kojoj su eksperimentirale tri najveće svjetske ideologije, Nacizam, Komunizam i Fašizam. Takvom antifašizmu, Titovom antifašizmu, antifašizmu koji iza sebe ostavlja na tisuće masovnih grobnica, možemo samo poručiti, nećete proći, ni danas, jednako kao što niste prošli ni 1991. godine.
Na današnji dan, u Ljubljani " nakon duge i teške bolesti " umro je jugoslavenski ratni zločinac, te jedan od najvećih svjetskih zločinaca dvadesetog stoljeća, komunistički diktator, Josip Broz Tito. Barem je tadašnja Komunistička partija Jugoslavije tvrdila kako je Broz umro 4. svibnja, iako su se pojavile opravdane spekulacije u medijima da je zapravo, « drug Tito «, umro znatno ranije, po nekima još na Sutjesci, kada ga je navodno zamijenio sovjetski dvojnik, ili pak u nešto realnijoj varijanti, Tito je navodno umro početkom travnja, ali su jugoslavenske vlasti to dobro sakrile od naroda.
Kako bilo, da bilo, službenim datumom smrti jugoslavenskog krvnika, smatra se 4. svibnja, možemo izraziti tugu i žaljenje da stari diktator nije živ dočekao suđenje u demokratskoj Hrvatskoj za sve počinjene zločine tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Danas, tridesetak godina nakon njegove smrti, Tito je definitivno stvar prošlosti, njegova država i njegov projekt nestao je u krvi agresije koju je, da stvar bude apsurdnija, provela njegova voljena Jugoslavenska narodna armija. Sljedbenici jugoslavenskog zločinca, danas su uglavnom ostarjeli opskurni likovi društvene scene, nostalgičari za vremenima koja se ne mogu vratiti, ali u kojima su oni predstavljali nešto, što se definitivno u demokratskom društvu izgubilo kao anomalija, protiv koje se više ili manje uspješno borimo i danas
Dobro kaže naš narod ( uz najbolju volju ne mogu dokučiti koji to narod « beše «, a koji bi kolektivno slavio kult masovnog ubojice ), «…ne boj se okupatora, on ode kad-tad, čuvaj se osloboditelja, on ne ode nikada…» Drugim riječima: «…godina ima četiri puta po mjeseca tri, ljepšeg od svibnja, među njima ni…»
Post je objavljen 04.05.2009. u 19:38 sati.