"Vidim da si jako iskrena cura." Rekao mi je. Ja sam se samo nasmješila. Nisam htjela poreći, ali ako kažem da je istina, lagala bih. Opet sam to napravila. Nije mi jasno kako, ali zaljubio se u mene. 19-godišnjak se zaljubio u mene. I to ne da je samo zaljubljen u mene, nego je lud zamnom. Njegovi prijatelji mu govore da je pedofil, i u ta dva tjedna koliko me zna (a od toga smo samo tjedan dana skupa), nije im jasno kako se zaljubio u mene. Nije ni meni.
Ne poričem. Pre lijepo mi je s njim. Imamo previše toga zajedničkog. Nasmijava me. Nježan je. Tepa mi. Sladak je. Osječamo se kao da se godinama znamo. I kvragu, pre dobro se ljubi. A tek sex. Uf.
On kaže da se nikada nije tako osjećao. Da je imao i slatkih cura, i onih koje su bile prave bombe, ali s niti jednom mu nije bilo kao samnom. Ja jesam. Ne osjećam se ni malo drukčije nego što sam se osjećala kad sam bila sa svojim sada bivšim dečkom. Što je najgore, iako je prošlo više od 3 mjeseca nakon prekida naše dvo-mjesečne veze, ja nisam sigurna da sam ga u potpunosti prebolila. Ili se jednostavno bojim ponovo zavoljeti.
Ali da ne osjećam ništa prema tako dragom dečku? Nije moguće. Rekao mi je da me voli. I ja sam zajebala. Sama sam sebi rekla da neću to nikome govoriti dok ne budem potpuno sigurna u to. Ali rekla sam i ja njemu da ga volim. Drag mi je. I sviđa mi se. Ali možda je za ljubav još uvijek rano. Može li netko zavoljeti tako brzo?
Neznam. Nije me toliko ni briga. Znam da ću ga zavoljeti nakon nekog vremena, uvijek tako bude. Ali se bojim da ću biti povrijeđena. Opet.