Prije nego sto sam se pocela pretvarat u mamu, imala sam cvrste stavove. Mislim da sam ostala cvrsta u svojim uvjerenjima i uopce nisam kao drugi roditelji. Jedan od najcvrscih stavova je vezan upravo uz roditeljstvo. Znala sam da ako ikad budem imala djecu, onda se nikad, bas nikad necu ponasati kao tele zbog svog djeteta i vjerovati kako je ono najsladje i najzanimljivije dijete na svijetu.
Moja mishica je stara tri tjedna. I mogu reci da je ona najsladja djevojcica na svijetu! Mogla bih satima gledat njeno lice i kako je slatka kad kao pticica skupi ta malena usta ili kad je, dok spava, poskakljam po obrazu a ona razvuce usta u osmijeh. Ili onaj njezin mudri izraz lica dok joj mijenjam pelenu, a ona se sprema popiskiti. A tek kad je vrijeme za gablec pa kad pocne mljackati, nema mi veceg veselja! Posebno sad kad je pocela cvrsto mi drzati prst dok je hranim. Ima jos puno toga za napisati o njoj, ali ne mogu sada, upravo se budi, ajme sto je lijepa, proteze se i zijeva, jedva cekam da ju opet podignem iz krevetica, zagrlim i poljubim u nosic...
Post je objavljen 04.05.2009. u 17:04 sati.